Zikr je sjećanje, prisjećanje, spominjanje Allaha Uzvišenog.  Neki alimi čak su kazali da je zikr, zapravo, svaka vrsta pokreta, radnje i riječi koja čovjeku donosi sevape. Spominjanje Allaha je  Kur’anski imeperativ, naredba. “Sjećajte se vi Mene i Ja ću se vas sjetiti.” (Bekara, 152) 

“O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.” (Enfal, 45)

Ovo su samo neki od ajeta u vezi s tim. 

Zikr se može činiti srcem i jezikom. Međutim, pravi i stvarni zikir jeste srcem. Zato što zikir  jezikom ne biva makbul/primljen, ukoliko ga ne prati srce. Zikr jezikom je samo sredstvo veze između  srca i Allaha. 

Pravilna ispunjenost sadašnjeg vremena ili vukuf-i zaman znači biti svjestan važnosti svakog trenutka. Tragalac za istinom mora znati koja su najhairnija djela za njega/nju i treba da ih i izvršava. Svoje vrijeme treba da ispuni činjenjem raznih zikrova, mora paziti na ponašanje svoga nefsa, a ako su njegova djela lijepa i dobra onda treba da je zahvalan. Zahvalnost je vrsta zikra. Ako je insan zagazio u ružna i loša djela odmah treba da se pokaje i da prigrli činjenje istigfara koji je također vrsta zikra. Insan se mora truditi da sve svoje prijašnje nedostatke i nepotpunosti izbjegne i odstrani od sebe. Sa svakim dahom koji udahne, čovjek treba provjeravati stanje svoga srca i da li mu je nefs u stanju smirenosti i zikra ili je u gafletu. Arifi za ovakav hal kažu da je to stanje ma’nevijatske pripravnosti.   

Uzvišeni Allah u Kur'an-i Kerimu kaže:

„O vjernici! Allaha mnogo spominjite!“ (El-Ahzab, 41)

Postoji mnogo ajeta i hadisa koji naređuju zikr. Po pitanju koristi, sevapa i vrijednosti zikra također postoje mnogi ajeti i hadisi, a njihov broj ukazuje da je zikr za jednog mu'mina razlog života. Zato što su se lično osvjedočili o njegove dobrote i koristi, Allahovi dostovi, koji su svoja srca oživili sa zikrom, svim ljudima su uporno preporučivali zikr. Koliko insan čini zikr sa svojim jezikom i srcem i koliko ustraje u tome, toliko postiže božanskih darova i nagrada. Nakon namaza i imana, Allahovi dostovi najviše su se bavili zikrom.

Nemarnost/gaflet je stanje kada se čovjek prilagođava svojim nefsanskim prohtjevima, gubi svoje vrijeme na besposlice, nemogućnost da shvati i preda pažnju značajnosti i vrijednosti bitnih stvari. Kada insan se oda svojim nefsanskim prohtjevima onda zaboravlja Allahova naređenja i zabrane te nije svjestan stvarnosti stanja svog srca. 

Na osnovu tumačenja Muhammed b. Ebû Verd'e (k.s) postoje dvije vrste gafleta: 

Jedan je gaflet naspram milosti a drugi je gaflet naspram stanja kaznih koje će doći.

Gaflet naspram milosti je prepreka uspinjanju, dok gaflet naspram kazni udaljava od ibadeta. Onaj ko se spasi od stanja gafleta/nemara taj se uzdiže. 

Hamdûn el-Kassâr (k.s) opisujući gaflet rekao je sljedeće: "Gaflet je stanje kada rob zaboravi Rabba, ne traži Rabbovo Zadovoljstvo i on je taoc svoga nefsa. Tada rob se ukrašava samo za dunjaluk i u tom stanju ne može za sebe pridobiti niti korist a niti štetu i on samo želi da bude viđen u očima drugih ljudi.

Riječ tarikat znači put ili usul(metoda). Tarikat nije ni vjera(din) ni mezheb, nego oblik življenja i razumijevanja vjere. Formiran je u svrhu odgajanja ljudi. Shodno svojim metodama odgoja i načinu obavljanja zikra, tarikati su nazvani različitim imenima. Izvor tesavvufa nisu istočne filozofije, niti zapadne vjere, nego Kur'an i sunnet.

Sve ove poštovane metode i pravila odgoja i lijepog ponašanja (usul i adabi), uzeti su iz Kur'ani Kerima, sunneta Resulullaha s.a.v.s. i iz stanja njegovih ashaba. Sa svim što u njemu ima, vezan je za Kur'an i sunnet, ili je otvoreno spomenuto u Kur'anu, ili je prihvaćeno putem išareta, putem indukcije - zakljucivanja(dilaleta) ili šutnje. Dakle nema ništa što ne bi bilo u skladu sa duhom Islama.

Hazreti Muhammed, s. a. v. s., je milost svijetovima, i u isto vrijeme i najmiliji Allahov, dž. š., rob. Kako god je on Allahov, dž. š., najdraži rob, također, i mu'mini njega najviše vole. Jer ljubav prema Poslaniku, s. a. v. s., je jedan od temelja imana. Vjerovjesnik, s. a. v. s., je kazao: „Nijedan od vas neće biti vjernik dok mu ja ne budem draži od njegovog roditelja, dijeteta i cijelog svijeta.“ (Buharija) 

Voljeti Pejgambera, s. a. v. s., je moguće sa primjenjivanjem propisa koji se nalaze u Kur'anu i sunnetu i sa prihvatanjem Muhammeda, s. a. v. s., za svoga uzora i vodiča. Onaj ko voli Pejgambera bit će zajedno sa njim na ahiretu. Svakako da je naš Pejgamber, s. a. v. s., dostojan jedne takve ljubavi. Jer on je Allahov Miljenik. On, s. a. v. s., da bi iskazao ovu istinu, je  lično kazao: „Znajte da sam ja Allahov Miljenik i Njegov Prijatelj i ne hvališem se time. Na Kijametskom danu bajrak zahvale bit će u mojoj ruci.“ (Tirmizi)

„Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani toga se klonite. I bojte se Allaha. Zaista, Allah žestoko kažnjava.“ (Hašr 7)

Sunnet u jezičkom smislu znači put, navika, narav, karakter, ponašanje, vladanje, ophođenje. U smislu definicije sunnet označava riječi, dijela i pešutna odobravanja hazreti Poslanika, s. a. v. s. Ukratko, Sunnet je tumačenje Islama na način kako ga je Poslanik, s. a. v. s. živio. Drugim riječima, Sunnet je Kurʼan koji se živi, odnosno, njegova konkretizacija.

Mubarek riječi našeg Plemenitg Poslanika, s. a. v. s., nazivaju se „kavl-i sunnet“, njegovo ponašanje i ophođenje, izuzev onoga što je samo njemu naređeno, naziva se „fil-i sunnet“, a ono što je on vidio i šutnjom odobrio naziva se „takrir-i sunnet“.

Srce, na arapskom se kaže kalb, a dolazi od riječi koja znači okrenuti ili prevnuti se. Kalb označava parče mesa u ljudskome tijelu, ali i jedan dragulj koji je Allah, dž.š., pohranio u čovjeka. Materijalno srce se nalazi na lijevoj strani prsa. Manevi srce je izvor znanja, nadahnuća. Kada se u vjerskim izvorima govori o srcu, misli se na ovo drugo koje je skriveno četiri prsta ispod lijeve bradavice.
Jedna od njegovih posebnosti jeste da je sposobno mijenjati boje. Dakle, ono prelazi iz hala u hal, iz jednoga stanja u drugo. Na tu činjenicu, da srce mijenja stanja, ukazuje i Kur'an u suri Alu Imran:
"Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!“ (Alu Imran, 8)

Koji namaz obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju. (En-Neml, 3)

Namaz je jedan od 5 islamskih šartova. Namaz je također naredba Uzvišenog Allaha: Namaz obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji namaz obavljaju i vi obavljajte! (El-Bekare, 43)

Uslovi da bi namaz bio farz – obligatan:

  • Biti musliman: namaz nije obaveza nemuslimana jer uslov za namaz jeste iman u Allaha.
  • Biti pametan i razuman: umno poremećene i nezdrave osobe nisu dužne obavljati namaz. No međutim, ukoliko se osoba izliječi od ludila u toku namaskog vremena taj namaz joj spada u obavezu.
  • Biti punoljetan: nepunoljetna djeca nisu obavezna izvršavati namaz. No, roditelji su ti koji su dužni djecu navikavati na namaz već od njihove sedme godine. Poslanik (a.s.) kaže: naredite svojoj djeci obavljanje namaza kada navrše sedmu godinu života (TemelİlmihalBilgileri, Şemseddin Bektaşoğlu, Semerkand Yayınları)

Riječ zikr se javlja uglavnom u slijedećim značenjima: spominjanje, sjećanje, nebivanje u stanju nemara/gafleta i zaborava. Javlja se i u značenjima klanjanja namaza i učenja dove. U terminologiji sufizma ova riječ ima značenje spominjanja Allaha tačno određenim riječima i rečenicama.

Zikr je odstraniti iz srca sve drugo osim Uzvišenog Allaha te dovesti srce u stanje smirenosti i spokoja sa Gospodarom. Zikr je i emanet i tajna koju je Gospodar pohranio u naša srca. Sretni li su oni koji dospiju do te tajne i oni koji sačuvaju taj emanet!

Stranica 1 od 6

Pretraga