Ashabi su ma’nevijatske zvijezde na nebu. Oni su vojska koja je srčano poredana u halku oko Pejgambera s.a.v.s. Oni su oni koji su napijeni Božanskom svjetlošću i milošću preko pogleda posljednjeg Poslanika s.a.v.s. Oni su oni koji su svjedočili Allahovoj Objavi Poslaniku s.a.v.s., oni su od onih koji kažu: “čuli smo i pokoravamo se.”

Oni su primjeri iskrenosti i predanosti bez premca. Oni su generacija koja djeluje kao jedno tijelo ispunjeno Allahovim Govorom i ljubavlju Poslanika s.a.v.s. koje se čvrsto držalo u jedinstvu. To su ashab-i-kiram, odabrani ashabi, Poslanika s.a.v.s., neka Uzvišeni Allah bude Zadovoljan sa svima njima.

Gospodar je poslao Poslanika s.a.v.s. kao vodiča za uputu sa svrhom upozoravanja. Kada je Allahov Poslanik s.a.v.s. počeo da obznanjuje islam i napredujući na tom polju oko njega se skupljala stalno rastuća, hairli grupa ljudi.

Dova je  molba dostavljena uz Božije prisustvo. To je razgovor roba sa Rabbom i iznošenje Njemu svojih dertova – muka. Dova je, zapravo, ibadet - oružje vjernika, stub dina, svijetlo  nebesa i zemlje. Kibla dove jeste arš-i azam koji je srce kosmosa. Arš je mjesto na koje se uzvisuju i primaju dove. Svakom robu su prema nebesima otvorena vrata teobe, vrata dove, vrata rahmeta, vrata rizka... Ona se ne zatvaraju sve dok čovjek ne umre.

Allah Uzvišeni kaže:

“Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole.” (Araf, 55)

“Gospodar vaš je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!" (Mu’min, 60) 

Prenosi Enes b. Malik, r.a., od Resulullaha, s.a.v.s., da je rekao: “Dova je srž ibadeta.”

Da bi se označila porodica hazreti Pejgambera, sallallahu alejhi ve sellem, upotrebljavali su se izrazi poput Ehl-i bejt, Al-i Resul, Al-i Muhammed, Itretu-n-nebijji. Među ovim izrazima najrašireniji je Ehl-i bejt.

Izraz Ehl-i bejt u arapskom jeziku ima fleksibilnu strukturu. U najužem svom značenju označava čovjekovu porodicu, to jest, njegovu suprugu i djecu, a u najširem značenju označava čitavu čovjekovu rodbinu i pleme.

Prije Stoljeća sreće (Asr-i saadet), u vrijeme džahilijeta, u arapskom društvu izraz Ehl-i bejt se koristio za označavanje vladajuće plemenske porodice. U Stoljeću sreće za označavanje hazreti Pejgamberove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice koristila su se dva izraza: Ehl-i bejt i Al-i Bejt. Poslije tog Stoljeća sreće pa do naših dana, kada bi se upotrijebio izraz Ehl-i bejt, izravno bi označavao porodicu Resul-i Ekrema te je postao i termin. Članovi porodice koji su dijelili isti dom sa Resulom, sallallahu alejhi ve sellem, obrazuju njegov Ehl-i bejt.

Kako istice ulema prema kazivanju Muhammeda a.s., izraz "Muhammedov s.a.v.s. ummet" odnosi se na dvije skupine ljudi:

• Cijelo čovječanstvo, one koji su pozvani u vjeru i

• Muslimane, one koji su se odazvali pozivu vjere. 

Ebu Nasr el-Kelabazi je ovako definisao podjelu ummeta:

• Ummet-i davet – oni koju su pozvani,

• Ummet-i İdžabet - oni koji su se odazvali i  

• Ummet-i itaat – oni koji su u pokornosti (predanosti).

Ahiret je život/svijet koji će otpočeti Sudnjim danom i trajat će vječno. Kao i dunjaluk i ahiret je svijet stvoren Allahovim kudretom i moći. 

Nastupanje Sudnjeg dana, puhanje u sur, oživljavanje mrtvih, uručivanje knjige djela, uspostavljanje mizan terzije, polaganje računa pred Allahom, šefaat, sirat, džennet i džehennem su hak – istina. To su sve stvari vezane za vjerovanje u Sudnji dan. Prije ahiretskog života, tu su još i predznaci Sudnjega dana, život u kaburu kao i pitanja Munkira i Nekira. 

Riječ tevekkul u jezičkom smislu znači opunomoćiti nekoga, povjeriti i predati nekoj osobi da obavi neki posao.

Kao vjerski termin, tevekkul je moliti Uzvišenog Allaha za hajirli i berićetli ishod i prepustiti Njemu rezultat nakon što se poduzmu neophodne mjere, iskoriste mogućnosti i uradi ono što je do insana.

Tevekkul je potpuno oslanjanje u obećanja Uzvišenog Hakka; to je prirodna posljedica vjerovanja u Allaha, posjednika svojstava kao što su znanje (ilm), volja (iradet), kudret (moć) itd.

Tevekkul je oslanjati se u svakom poslu na Uzvišenog Allaha; u Njega se uzdati; potpuno vjerovati da je čovjeku nemoguće pobjeći od nečega što mu je određeno da se desi; predati se volji Uzvišenog Allaha. Na taj način čovjek postaje spokojan zato što je zadovoljan sa svim što dolazi od Njega. Osim toga steći će i zadovoljstvo Uzvišenog Allaha.

El-Džurdžani, k.s.,  kazuje da je razmišljanje - tefekkur aktivnost koja se realizuje na način ‘da se srce usmjerava shvatanju značenja stvari kako bi postiglo cilj, odnosno tefekkur je manifestacija znanja u srcu kako bi se spoznala suština-hakikat stvari.’

Tefekkur i riječ taakkul koja je u bliskoj vezi s njim, dolazi u značenju: razmišljati, smisliti, dosjetiti se,  pojmiti...

Druga riječ bliska značenju riječi tefekkur jeste riječ ‘tedebbur’. Ona ima značenje razmatranje, rasuđivanje, zapažanje...

Vrijeme je jedno od najdragocijenijih blagodati koje je Allah dž.š., podario ljudima. Vrijednosti se zadobijaju ili gube u vremenu. Zato je svaki trenutak koji se gubi  vrijedan kapital kojeg nije moguće ponovo vratiti.  Bogatstvo, imetak, imanje se mogu vremenom steći, međutim kapital života koji je protraćen je nemoguće nadoknaditi i povratiti.

Gospodar kaže: “Tako mi vremena - čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.“ (Asr, 1-3)

Fahruddin Razi, rh.a., tumačeći suru Asr kaže: “Allah se kune vremenom.  Jer u njemu se nalaze životna stanja i događaji.  Tako da sreća i tuga, zdravlje i bolest, bogatstvo i siromaštvo bivaju u vremenu. Jer ništa se ne može usporediti sa životom i ništa nije vrijednije od njega...Za tebe je najvažnija stvar tvoj život. “

U jednom hadisu Hz. Pejgamber, s.a.v.s., kaže: “Dvije su blagodati koje obmanu i prevare većinu ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.“ Time nam kazuje kako je vrijeme veliki nimet i počast, kao i to da znamo vrijednost vremena te da iskoristimo na najbolji način te da ne budemo od ove većine ljudi. 

“Hubbü’l-vatan mine’l-îman” kaže naš Resul. „Ljubav prema domovini je od imana.“

Neki alimi hadisa kažu da ove riječi koje se u djelima Mevlane i Imam-i Rabbanija, k.s., spominju kao hadis ne mogu biti hadis. Ova nesuglasica se kao i kod drugih izreka koje se spominju u tesavvufskim knjigama prihvata kao 'prenošenje hadisa kešfom'.  Mi ćemo se izbjeći tu raspravu i usmjeriti se na njeno značenje. Vatan odnosno domovina znači mjesto gdje je jedna osoba odnosno zajednica rođena, odrasla, gdje obitava odnosno gdje provodi svoj dunjalučki život.  Zaključujemo: Ljubav prema domovinu je prirodna ljudska emocija. Bio vjernik ili ne, svaki čovjek voli svoj zavičaj. To je najviše zbog uspomena koje ga vežu za taj prostor. Rekli smo da svaki čovjek po svom fitretu u srcu ima emociju, ljubav prema rodnom zavičaju. Tako isto i muslimani. Znamo da je Pejgamber, s.a.v.s., prilikom činjenja hidžre izlazeći iz Mekke sa brežuljka Hazvera, okrenuo se prema gradu i rekao: „Tako mi Allaha, ti si najbolje i najdraže mjesto koje je Allah stvorio. Meni nema ljepšeg i dražeg doma od tebe. Da nisam primoran, nikad se ne bih odvoio od tebe, nebih te mjenjao za drugi dom.“

Iman je čvrsto vjerovanje u Allahovo dž.š. postojanje i jednoću, zatim vjerovanje da je Muhammed Allahov rob i Poslanik, s.a.v.s. To je prvi korak i uslov ulaska u Islam, i sažeto je u ''kelime –i šehadetu''. Svako ko ovu svetu rečenicu izgovori jezikom i potvrdi srcem, on vjeruje i smatra se muminom i muslimanom.

Stranica 1 od 3

Pretraga