Porodica

Ocijeni tekst
(1 Vote)

Uzvišeni Allah u Kur'ani Kerimu kaže:

''A to što od vas stvara druge vaše i spušta među vas ljubav i rahmet, to je od dokaza Njegovih. U tome je pouka za one koji razuma imaju.'' (Rum)

Porodica je temelj društva. Život na ovom svijetu formiran je i oblikovan prema porodici. 

Poslanik s.a.v.s. je rekao:

''Muškarac bez žene je miskin/siromah.''

Prisutni upitaše: ''Čak i ako ima mnogo imetka?''

Poslanik s.a.v.s. odgovori: ''Da. Čak i da ima mnogo imetka.''

Zatim je nastavio:  ''Žena bez muža je miskina/sirota.''

Prisutni ponovo upitaše: ''Čak i ako ima mnogo imetka?''

''Da'', odgovori Poslanik s.a.v.s, ''čak i ako ima mnogo imetka.'' (Kutubi Site)

Prvi brak je sklopljen u džennetu, između hz. Adema a.s. i hz. Have. Iz tog razloga, u braku koji je sklopljen radi Allahovog zadovoljstva, nalazi se ukus dženneta. 

 

Hikaja

Kada je Adem a.s. stvoren u džennetu, jedan period je ostao sam. Nakon nekog vremena osjetio je  nemir zbog toga i požalio se uzvišenom Allahu na samoću. Zatim je zaspao i u snu vidio prekrasnu ženu. Kada je se probudio ugledao ju je kako sjedi pored njega. 

''Ko si ti?'', upitao ju je

''Ja sam Hava'', odgovorila je hz. Hava. 

''Zašto si stvorena?',' upitao je hz. Adem 

''Stvorena sam kako bismo jedno s drugim pronašli smiraj'', odgovorila je. (Umdetu'l-Kari)

Brak potiče iz dženneta i u džennetu će svi biti u porodičnom okruženju. Niko neće biti sam i bez porodice.

Uzvišeni Allah naređuje brak jer je priroda muškarca i žene stvorena u skladu s tim. Ako se vjera živi onako kako je sukladno fitratu čovjeka, biva lijepa i potpuna, u suprotnom ostaje nepotpuna. A ako vjera ostane nepotpuna i čovjek ostaje nepotpun. Da bi se postigao kemalat/potpunost, brak i porodični život su šart. Istina je da ima onih koji su došli do kemalata i bez braka, ali takvih je jako malo.

Formiranje bračne zajednice ljudska je dužnost svakog čovjeka i sunnet svih poslanika a.s.

Suštinski cilj braka jeste izvršavanje Allahovih emrova. A cilj toga je da čovjek noseći odgovornost porodičnog života i čuvajući edeb postigne Allahovo zadovoljstvo. Neki od drugih ciljeva braka su: čuvanje od harama, odgajanje nefsa, postizanje smiraja i podizanje hairli potomstva.

Ukratko, u braku postoje mnoga dobra, vrijednosti i hizmeti. 

Profil ponašanja koji se od nas očekuje unutar porodice nije drugačiji od onog koji naša vjera traži da se pokaže u društvu. Ukoliko se živi prema principima koje postavlja Kur'an i sunnet onda ne ostaje nijedan razlog zbog kojeg bi čovjek ostao uskraćen od porodične sreće. 

Brak u islamu nije nešto što traje samo kratak period, to je ugovor za cijeli život. 

Međutim, broj razvoda koji se iz godine u godinu sve više povećava i broj sklopljenih brakova koji se iz godine u godinu stalno smanjuje, pokazuje koliko smo se udaljili od svoje tradicije.

Uništenje jednog društva počinje sa uništenjem porodice.

Jedan veliki alim je rekao: ''Šifra za sreću u porodici je zadovoljstvo, požrtvovanost, ljubav i sabur.''

Prije svega treba znati sljedeće: dvije osobe koje su ušle u bračnu zajednicu su jedno drugom nasib/suđeni. I to je sudbina koja je Allahova odredba. Prihvatiti je i pokazati zadovoljstvo je nešto što je od imana. Doći do ove sudbine na halal način je farz. I isto tako farz je ispoštovati njena prava kada se do nje dođe. 

Hairli bračni partner je poseban Allahov poklon robu, dok je loš najveće iskušenje na dunjaluku. A sreća u porodici zavisi od toga koliko je osoba sposobna da to prihvati. A temelj svega toga jeste zadovoljstvo  Allahovom odredbom. 

Da bi čovjek bio sretan u porodici nije uslov da mu se sviđa sve što je na supružniku. Ukoliko ne voli neku osobinu na ženi/mužu, ne treba je odmah izbaciti iz srca. Ko zna, možda baš u tome leži veliko dobro, a to će se pokazati tek u budućnosti. 

 

Hikaja

Jedan Allahov dost imao je ženu koja mu je svaki dan svojim jezikom i ponašanjem zadavala muke. Međutim, ovaj Allahov prijatelj je saburio na svako njeno ponašanje. Privikavao je svoj nefs na sabur i bio u toj vatri svaki dan. To stanje je vidio kao priliku da zadobije lijepi ahlak. Zbog toga nije ni pomišljao da se razvede.

Prijatelji koji su znali za njegovu situaciju mnogo su ga žalili. On je bio u takvim mukama da su neki od njegovih prijatelja počeli činiti dovu da žena umre. 

Jednog dana žena uistinu preseli na drugi svijet. Kada prijatelji čuše za to, počeše se veseliti. I čim sahraniše ženu, požuriše kod prijatelja. Kada ga ugledaše, rekoše mu: ''Mi tebi nismo došli na žalost nego na radost. Konačno si se spasio, čestitamo!'' Međutim, Allahov dost je bio veoma miran i zamišljen. Na licu mu nije bilo ni traga radosti. Naprotiv, izgledao je kao neko ko je izgubio nešto veoma vrijedno. Zatim je rekao:

''Ja sam danas uistinu tužan. Ova žena je bila blago za mene. Ja sam saburajući na njenu lošu narav zadobijao ahlak kojim je Allah zadovoljan. I stjecao sam mnoge sevape i duhovne stepene. Sad je to blago nestalo i vrata koristi su se zatvorila.''

Onaj ko je zadovoljan sa svojom porodicom, taj je sretan. Ko pokaže požrtvovanost za njih Allah će ga obilno nagraditi. Na jednu stvar ne treba gledati samo nefsom nego istovremeno treba uključiti i savjest i razum i ljubav.

Prvi korak do porodične sreće jeste prihvatanje voljene osobe zajedno sa njenim manama. Osim toga, da bi se sačuvali lijepi odnosi potrebno je zajedno s partnerom nositi njegov teret, strpjeti se na neugodnosti koje od njega dolaze, oprostiti mu greške i činiti dovu za njega. 

Nije ispravno ljutiti se pri svakoj raspravi i odmah razmišljati o razvodu. Uzvišeni Allah opominje sve muževe po ovom pitanju i kaže:

''I lijepo se ophodite sa ženama vašim. A ako vam se ne sviđaju (ne razvodite se odmah, strpite se i znajte) Allah je u onom što ne volite stvorio mnogo dobro.'' (Nisa)

Isto se odnosi i na žene. 

Ko traži prijatelja bez mane, ostat će bez prijatelja. A gdje ima čovjek bez mane? Ako jedan insan ima više dobrih osobina nego loših on se prihvata kao dobar, opraštaju mu se drugi grijesi. Bitno je samo da ti grijesi ne budu grijesi poput širka i prljanja časti. 

Razvod bez valjanog razloga jedno je od najomraženijih djela kod Allaha. 

Muškarac i žena trebaju razmišljati i gledati u dobre osobine kod partnera. Na dobrim osobinama trebaju zahvaljivati Allahu, a na lošim saburati. Ukoliko žena ne čini grijehe koji se ubrajaju u prljanje časti, njene druge negativne osobine treba osaburiti. 

Nema sreće i smiraja sa onim ko neprestano  govori ''ja''. I ''ja sam u pravu''. 

Sreća i lijepi odnosi su tamo gdje je lijep ahlak. A temelj lijepog ahlaka je poniznost i skromnost. Gdje nema toga, sreću i smiraj je nemoguće pronaći. A poniznost je da čovjek povije glavu pred Allahom, svom nefsu ne pridaje vrijednost, vidi svoje nedostatke i žali nad svojim stanjem.

Ko traži grešku kod sebe, hem je lahko uvidi, hem prema drugom postupa sa edebom. Ko ima nijet da postupa onako kako je ispravno, njemu Allah pomaže, daje mu sabur, otvara vidike, širi prsa, otklanja grubost nefsa, pokazuje mu šejtanske spletke, povećava mu ljubav prema Allahu i daje mu da postupa ispravno. 

Neki ljudi su prema svima osim prema ukućanima fini, tolerantni i ljubazni. Ako lice koje pokazuju napolju, nisu u stanju pokazati prema svojoj porodici, onda poštovanje i ljubaznost koju ukazuju drugima,  nema nikakve vrijednosti. Jer čovjek kada čini dobročinstvo treba prvo početi od svoje porodice. Jer sreća koju osjetimo napolju nije dovoljna da budemo sretni i spokojni u životu. Najviše što na nas ima utjecaja jeste ono što doživljavamo u porodici. Zbog toga je najvažnije poduzeti sve da čovjek osigura sreću i smiraj u porodičnom životu. Da se jedni prema drugima odnosimo lijepo i s poštovanjem, da s porodicom razgovaramo, šalimo se, ibadetimo zajedno i jedni drugima činimo dovu. 

Veliki evlija imam Šarani k.s. otkriva tajnu lijepih odnosa:

''O, brate mumine! Ako želiš da tvoja žena bude ispravna, lijepog ahlaka i lijepe naravi, onda nastoj da ti kod Allaha budeš ispravan. Mnogo ljudi ne znaju za ovo pa tako ne obraćajući pažnju na svoje mane, žale se na ahlak žene. A ako bi to znali, prvo bi radili na svojim manama pa bi se ahlak žene sredio sam od sebe.  Ja sam ovo lično doživio mnogo puta u svojoj porodici. Kad god bih učinio neki grijeh, skriveni ili otvoreni, odmah bi se to odrazilo na mojoj ženi. Ona je u istinu bila žena divnog ahlaka, međutim čim bih ja nešto pogriješio prema Allahu i ona bi se odmah mijenjala. Zbog toga, kad god bih vidio na njoj nešto što mi se ne sviđa, odmah bih sebe preispitivao. I čim bih ja popravio svoje stanje i ona bi se popravljala.''

Poslanik s.a.v.s. je rekao: ''U pogledu potpunosti imana najbolji od vjernika je onaj ko je najljepšeg ahlaka i ko je najmilosniji  prema svojoj porodici.'' (Ebu Davud)

Mudri Lukman je rekao: ''Pametan čovjek, kada izađe iz kuće zauzme ozbiljan stav, a kada se vrati kući spusti se na nivo djece i s njima se igra.''

Čovjek, bez obzira bio on načelnik, predsjednik, sultan, evlija ili sufi, kada dođe u kuću treba ostaviti ozbiljnost, šaliti se i blago razgovarati s porodicom. Da uveseljava porodicu riječima i djelima koja odgovaraju njihovoj prirodi. Ukoliko on nije sposoban za tako nešto neka zna da će te njihove potrebe zadovoljiti neko drugi, i ako tom prilikom uđu u haram neka zna da je krivac on sa svojim kiselim licem. 

Grubog, otresitog i smrknutog insana niti voli Allah ni ljudi. Ovakvo stanje je propast za čovjeka, a pogotovo ako se neko tako ponaša ''u ime islama, sufiluka'' i slično. Jer kako je moguće da vjernik koji treba pokazivati milost i prema neprijatelju, muči i maltretira vlastitu porodicu. 

Poslanik s.a.v.s. u jednom hadisu  kaže: ''Rob će stajati kod mizana. Pored njega dobra djela poput planina. A potom će biti ispitivan je li ispoštovao hakove porodice. A zatim gdje je i kako stjecao imetak i kako ga je trošio.  Odgovori na postavljena pitanja odnijet će sva njegova dobra djela. Neće ostati ni traga od njih. A potom će jedan melek reći: ''Ovaj čovjek je čovjek čija su sva dobra djela uzeta od strane porodice i on je danas ostao kao zarobljenik!''

Kada je riječ o ženama koje ne paze na prava muža, Poslanik s.a.v.s. je rekao:

''Pogledao sam u džehennem i vidio da su tamo većina stanovnika žene. '' čuvši ovo žene ga upitaše:

''Zbog čega ja Resulallah?'' 

''Zato što se mnogo žalite i nezahvalne ste svojim muževima.'' (Buhari)

Jednom prilikom neka žena je došla kod Poslanika s.a.v.s. i rekla:

''O Allahov Poslaniče, ja nemam muža i namjeravam se udati. Koja su prava muža kod žene?''

Poslanik s.a.v.s. joj odgovori:

„Žena prema mužu je dužna sljedeće:

Kada je pozove u postelju da mu se odmah odazove, bez ikakvog izgovora.

Da ne daje ništa iz kuće bez muževog izuna. Ako dadne, muž će za to imati sevap, a ona grijeh.

Da ne posti nafilu post bez muževe dozvole. 

I da ne izlazi iz kuće bez dozvole muža.  Ako bi izašla bez izuna sve dok se ne vrati ili dok se ne pokaje, meleci je proklinju.“ (Ebu Ja'la)

Pravo muža nad ženom je uistinu veliko, to na najbolji način opisuje sljedeći hadis u kojem Poslanik s.a.v.s. kaže:

''Kada bih naredio da iko ikome učini sedždu osim Allahu, naredio bih ženi da je učini mužu, zbog veličine prava koje on ima kod nje.'' (Ebu Davud)

Najveće pravo kod žene ima njen muž, a najveće pravo kod muža ima njegova majka. Oni koji usrećuju ženu, a rastužuju majku ti se nisu dobro proveli u životu. Ko ovako radi težak će mu biti i život i smrt i polaganje računa. 

Muž ima veliko pravo kod žene, međutim, nema pravo od nje tražiti ono što vjera zabranjuje i ono što je izvan kućnih poslova i majčinstva. Mnoge stvari koje zagovara tradicija i običaji lome ženu do te mjere da to prelazi u zulum. 

Kada je Poslanik s.a.v.s. udavao hz. Fatimu za hz. Alija, rekao joj je: ''Ti se brini za poslove u kući, a Ali će obavljati poslove van kuće.''

Hizmet muževim roditeljima je fazilet i veliko dobročinstvo. Ali to treba da je od srca i da se radi sa zadovoljstvom, ako se čini nasilu tu nema ni sevapa ni hizmeta. Ponekad su to hizmeti koji prevazilaze mogućnosti i snagu žene. U tim situacijama muž ne smije insistirati na tome. Nego će joj pomoći u tome. Jer dobročinstvo njegovim roditeljima, njemu je farz nije njoj. 

Međutim, ne treba zaboraviti da svaka žena koja čini hizmet muževim roditeljima, ustvari, čini dobročinstvo svome mužu i za to će imati veliku nagradu. Ko hizmeti drugima, Allah će dati da i njemu hizmete. 

Žena koja traži sreću izvan kuće, nikada je neće naći. Kojoj ženi je tijesna njena kuća, njen život je težak. A muž koji ženi učini kuću teškom, snosit će velike posljedice.  

Žena koja izlazi iz kuće zbog hizmeta na Allahovom putu, vjerskih posjeta i slično treba paziti na svoj nijet i ponašanje, u suprotnom njena korist neće moći nadomjestiti štetu. 

 

Hikaja

Hz. Ali prenosi:

''Jednom prilikom Poslanik s.a.v.s. upita: ''Šta je najhairnije za jednu ženu?''. U tom trenutku nismo znali da odgovorimo. Kada sam došao kod Fatime r.a. rekao sam joj:

''O, kćeri Muhammedova, Poslanik nas je upitao jedno pitanje, mi nismo znali odgovor.''

''Šta vas je pitao'', upita hz. Fatima.

''Šta je najhairnije za jednu ženu'', odgovori hz. Ali.

''I vi na to niste znali odgovoriti?'', začuđeno upita hz. Fatima. 

''Nismo'', odgovori Ali r.a.

Tada hz. Fatima reče:

''Najhairnije za jednu ženu je da je nikada ne vidi nijedan strani muškarac (osim u situacijama gdje zahtijeva nužda), i da ona nikada ne vidi stranog muškarca.''   

Tu večer kada smo došli kod Poslanika s.a.v.s. ja mu rekoh odgovor na pitanje koje nam je postavio. 

''Ko ti je to rekao'', upita Poslanik s.a.v.s.

''Fatima'', odgovorih.

''Istinu je rekla.  Uistinu je Fatima dio mene.'' (Bezzar, Musned) 

 

Da nam Allah dž.š. himmetom i bereketom sadata omogući da sačuvamo porodičnu sreću i podignemo hairli potomstvo te da dođemo do Njegovog dž.š. zadovoljstva.

       

Pročitano 4503 puta Zadnji put mijenjano dana petak, 28 Juni 2019 07:36
Više iz iste kategorije: « Važnost sunneta u našim života

Pretraga