Noć lejletul-berat i pokajanje

15. noć mjeseca Šabana (30. april 2018.) je noć Lejletul Berat. Ova mubarek noć se još spominje pod nazivima ''Noć oslobađanja (od grijeha)'' i ''Noć rahmeta''.

Ko ovu noć provede u ibadetu imat će velike nagrade. Poslanik s.a.v.s. je noć Lejletul Berat provodio u ibadetu i učio sljedeću dovu:

''Utječem se od Tvog azaba tražeći utočište u tvom oprostu. Utječem se Tebi od Tebe. Ja sam nemoćan da ti izrazim hvalu. Ti si uzvišen onako kako si sam sebe opisao.'' (Bejhaki)

U jednom hadisu Poslanik s.a.v.s. je rekao:

''Kada dođe polovina Šabana (Noć Berat), noć provedite na namazu a dan u postu. Uzvišeni Allah te noći govori: 'Ima li iko da od Mene oprost traži, pa da mu oprostim. Ima li iko da od Mene traži da mu povećam opskrbu, pa da mu povećam. Ima li iko da od Mene traži nešto, pa da mu udovoljim. Ima li iko, ima li iko?' Uzvišeni Allah u ovoj noći onima koji traže daje ono što žele sve dok ne svane.''

Imam Subki r.ah. je rekao: ''Noć Berata je kefaret za grijehe učinjene tokom godine. Noć petka je kefaret za grijehe učinjene tokom sedmice. A noć Kadr je kefaret za grijehe učinjene tokom života. Dakle ove noći provedene u ibadetu brišu grijehe učinjene u spomenutom periodu.

U predajama se navodi da se u noći Kadra ili u noći Berata upisuje u Knjigu ko će živjeti a ko će umrijeti. Neki su ovo protumačili rekavši da se u noći Berata piše Knjiga a u noći Kadra predočava melekima.

Također postoji predaja u kojoj se kaže da uzvišeni Allah u noći Berata predočava melekima stanje robova u narednoj godini; kolika će čija opskrba biti, ko će biti bogat ko siromašan, ko uzdignut a ko ponižen. Ko će umrijeti, ko se roditi, a ko otići na hadždž. (Buyuk Islam ilmihali, Omer Nasuhi Bilmen)

Od Ebu Bekra r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Allah Teala se u petnaestoj noći Šabana spušta (rahmetom) na najbliže nebo i oprašta svima, osim mušricima i onim koji u svom srcu nose mržnju.'' (Bejhaki)

 

Noć Šefaata

Jedan od naziva ove noći je i ''Noć Šefaata'. Razlog tome je sljedeća predaja:

U 13. noći Šabana Džebrail a.s. je došao Poslaniku s.a.v.s. i rekao: 'O Muhammede, vrijeme je za tehedždžud, vrijeme je da moliš Gospodara za svoj ummet.' Poslanik s.a.v.s. je ustao i tu noć proveo u ibadetu. Kada je nastupila zora Džebrail a.s. je ponovo došao i rekao: 'O Muhammede, uzvišeni Allah ti je poklonio (oprostio) trećinu ummeta.' Na ove riječi Poslanik s.a.v.s. poče da plače i upita: 'O Džebraile, šta će biti sa druge dvije trećine?'

'Ne znam' odgovori Džebrail. Sljedeće noći, (14. noć Šabana) Džebrail je ponovo došao i Poslaniku s.a.v.s. rekao isto kao i prethodne noći. Poslanik s.a.v.s. je ustao i tu noć proveo u ibadetu. Kada je počelo da sviće, Džebrail a.s. je ponovo došao i rekao: 'O Muhammede, Allah ti je poklonio dvije trećine tvog ummeta.' Poslanik milosti s.a.v.s. je ponovo plakao i upitao: 'Šta će biti sa preostalom trećinom?' Na što je Džebrail a.s. ponovo odgovorio da ne zna.

Sljedeće noći, 15. noći Šabana, Poslanik s.a.v.s. je ponovo klanjao i molio Gospodara sve do sabaha. A kad je nastupio sabah Džebrail a.s. ponovo dođe i reče: 'Raduj se o Muhammede! Allah je oprostio cijelom tvom ummetu, osim onim koji širk čine.'' (Ismail Hakki Bursevi, Ruhu'l-Bejan)

 

Noć rahmeta/milosti i magfireta/oprosta

Ibn Adil r.ah. u tefsiru Lubab govori da je ova noć, noć rahmeta, ''Lejletur-rahmet'', a u obrazloženju kaže:

1)      Uzvišeni Allah za tu noć kaže: ''Noć u kojoj se svaki mudri posao riješi....'' (Duhan, 44,4)

2)      Blagodati koje robovi dobiju u ovoj noći su neizmjerno velike. Resulullah s.a.v.s. je rekao: ''Ko ovu noć oživi klanjanjem namaza, uzvišeni Allah mu šalje stotinu meleka. Trideset njih mu donosi radosnu vijest o Džennetu, trideset čini dovu da se spasi od Džehennema, trideset ga čuva od dunjalučkih belaja i nedaća, a deset ga čuva od šejtanskih spletki.''

3)      U ovoj noći se velika milost (rahmet) spušta na robove.

4)      Allah oprašta svim vjernicima, osim onih koji prave sihire, gaje mržnju prema muslimanima, notornim alkoholičarima, onima koji su nepokorni roditeljima, i onima koji čine zinaluk.

5)      Uzvišeni Allah je u ovoj noći svom Voljenom (Habib) upotpunio šefaat. 

 

U hadisu koji prenosi Dejlemi, Resulullah s.a.v.s. je rekao:

''Četiri su noći u kojima se dova ne odbija:

1)      Prva noć mjeseca Redžeba

2)      Petnaesta noć Šabana

3)      Noć uoči petka

4)      I noć uoči (oba) bajrama

 

Dova i ibadeti u noći Berat

Dova je priznavanje slabosti i traženje pomoći od Gospodara. U jednom hadisu Poslanik s.a.v.s. kaže:

''Uzvišeni Allah je rekao: 'O sine Ademov, sve dok mi se budeš obraćao dovom i od mene oprost tražio, Ja ću ti opraštati, koliko god da grijeha imaš. O sine Ademov, da su tvoji grijesi kolika su nebesa, ako od mene tražiš oprost, bit će ti oprošteno. O sine Ademov, da mi dođeš sa grijesima koji bi prekrili cijelu zemlju, ako mi ne pripisuješ druga dočekat ću te sa oprostom koji je veći od toga.'' (Tirmizi)

Noć poput ove je velika prilika da se učini teoba (pokajanje). Čovjek može da pogriješi, ali ne smije zaboraviti da ima svog Gospodara, ne smije zaboraviti da čini teobu i popravlja svoje greške. U vezi s tim Poslanik s.a.v.s. je rekao:

''Čovjek griješi, ali najbolji od onih koji griješe je onaj koji se kaje.'' (Tirmizi)

U jednom hadisu Poslanik s.a.v.s. je rekao:

''Kada nastupi petnaesta noć Šabana, provedite je u ibadetu. Kada nastupi sljedeći dan provedite ga u postu.''

Što se tiče namaza koji se preporučuje u ovoj noći, to je prije svega tehedždžud namaz, toba namaz, tespih namaz, i hadže namaz.  Oni koji imaju propuštenih namaza, njima se preporučuje naklanjavanje.

U toj noći treba tražiti svako dobro i na ovom i na onom svijetu. Uz to, vjernik treba da se drži daleko od onog što sprječava primanje dove i opraštanje grijeha, a to je u prvom redu, širk, zinaluk/blud i ubijanje. Ovo troje su najveći grijesi kod Allaha. Nakon toga dolaze grijesi poput mržnje prema muslimanu, zavist i neprijateljstvo. Najgora mržnja i neprijateljstvo, koje zasigurno zatvara vrata kod Allaha, je mržnja prema bilo kojem od ashaba Allahovog Poslanika s.a.v.s.

U noći Berata lijepo je uzeti gusul kako bi se ukazalo poštovanje toj mubarek noći.

 

Hikaja

Malik b. Dinara su upitali šta je bilo sebeb njegovoj teobi, pa im je ispričao sljedeće:

''Prije sam bio veoma sklon opijanju. Imao sam i jednu prelijepu robinju i nakon nekog vremena sa njom sam dobio kćerku. Mnogo sam volio tu djevojčicu, međutim, kada je napunila dvije godine umrla je. Bio sam shrvan od tuge.

Došla je noć Berata. I još je bila noć Džume - noć uoči petka. Tu sam večer ponovo legao pijan. Usnio sam da je nastupio Sudnji dan i da su ustali svi stanovnici kabura. I ja sam bio među njima. Čuo sam neku buku iza sebe. Okrenuo sam se i ugledao ogromnu crnu zmiju kako otvorenih usta ide prema meni. Počeo sam da bježim u strahu i panici. Na putu sam sreo jednog starog čovjeka, u čistom i mirisnom odijelu. Nazvao sam mu selam i on mi je odgovorio.

'Pomozi mi! Spasi me od ove zmije!' počeo sam da vičem, a starac mi je odgovorio:

'Ja sam star i slab. Zmija je jača od mene. Ali ti bježi! Allah će inšallah stvoriti neki sebeb kojim će te spasiti.' 

Popeh se na neko brdo, odatle se ukaza Džehennem. I baš kad sam bio na ivici da padnem u Džehennem, začu se neki glas: 'Vrati se! Ti nisi od stanovnika Džehennema!'

Vratio sam se, i zmija je išla za mnom. Ponovo dođoh do onog starca, zatražih pomoć od njega, a starac poče da plače i reče: 'Ja sam slab, ne mogu ti pomoći. Ali idi na ono brdo, tamo Allah čuva emanete muslimana. Ako se tvoj emanet nalazi među njima, smilovat će ti se i priteći u pomoć.'

Otišao sam na to brdo. Tamo su bile ukrašene sobe. Zmija me i dalje pratila. Kada sam se približio meleki rekoše: 'Podignite zavjese, otvorite vrata! Možda unutra ima emanet i od ovog nevoljnika'

Podigoše se zavjese otvoriše se vrata, ukazaše se djeca sva blistava od nura. Počeše da mi prilaze u skupinama. Tada među njima ugledah i svoju kćer. Kada me ugleda, povika: 'To je moj babo!' Zatim me uze za ruku, pomilova po bradi i prouči ajet 'Nije li došlo vrijeme da se vjernicima srca smekšaju kada se Allah i istina koja se objavljuje spomene... (Hadid, 57/16)

Ja joj u čudu uzvratih:

-          Kćeri, ti si jako mala. Nisi znala učiti Kur'an?

-          Mi znamo Kur'an bolje od vas

-          Ko je ova zmija što ide za mnom?

-          To su babo tvoja loša djela, tvoji grijesi

-          Ko je onaj starac kojeg sam sreo

-          I to su tvoja djela babo. Dobra djela. Obzirom da ih je malo starac je slab i nemoćan. Zmija je jača od njega. Da si bio pokoran Allahu, zmija bi bila slaba a starac snažan.

-          Dobro, šta ti radiš ovdje?

-          Mi smo umrla djeca muslimana. Allah nas je ovdje smjestio. Čekamo da vi dođete da za vas šefaat činimo.

Probudio sam se sav u znoju. Već je bio sabah. Istog trena sam učinio tobu za sve grijehe.''

 

Vrijednost posta u mjesecu Šabanu.

Neki Alimi kažu da je nafila post u mjesecu Šabanu vredniji od nafile posta u drugim mjesecima. Kao razlog tome navode sljedeće:

Najvažniji i najvredniji nafila post je onaj koji se posti neposredno pred Ramazan i nakon Ramazana. To je kao sunneti klanjani prije i poslije farza. Kako god ovi sunneti upotpunjuju farze i otklanjaju nedostatke učinjene u njima isto je i sa ovim nafila postom. Nafila post koji se posti prije Ramazana, je priprema za Ramazan, dok onaj poslije upotpunjuje ramazanski post i otklanja nedostatke učinjene u njemu. I kako god su sunneti prije farza vredniji od drugih nafila isto tako je i sa postom koji se posti prije Ramazana. Poslanik s.a.v.s. je posebno istakao vrijednost posta u mjesecu Šabanu i preporučio da se nakon Ramazana posti šest dana Ševvala.            

Postiti nafilu ili napoštavati farz post u mjesecu Šabanu je lijepo i pohvaljeno (mustehab). Jer post u Šabanu je priprema za Ramazan. Shodno tome, ibadete koje je lijepo povećati u Ramazanu, kao što je na primjer učenje Kur'ana, lijepo je povećati i u Šabanu.

Enes b. Malik r.a. prenosi: ''Kada bi Nastupio Šaban, ashabi bi se davali na učenje Kur'ana. Vjernici su u tom mjesecu izdvajali zekat iz svog imetka i davali siromašnima kako bi im to bilo pomoć u Ramazanu dok budu postili, a kadije i namjesnici su osuđenicima smanjivali kaznu ili ih oslobađali. Trgovci su plaćali svoje dugove. A kada bi vidjeli da je nastupio mjesec Ramazan, uzimali bi gusul i ulazili u itikaf.''

 

Teoba i istigfar u ovoj mubarek noći

Istigfar je traženje oprosta od Allaha a teoba je napuštanje grijeha i okretanje Allahu. U Kur'anu časnom teoba i istigfar se na mnogim mjestima spominju zajedno. I dok se istigfar može činiti i za sebe i za druge, ( tj. oprost se može tražiti i za druge vjernike), teoba se može učiniti samo za svoje grijehe.

Teoba je prvi korak na putu kemalata/potpunosti. Sve dok se osoba ne pokaje za svoje grijehe neće vidjeti Allahov rahmet. Čak i Poslanik s.a.v.s. je za sebe rekao da se u danu kaje po sedamdeset puta.

Istigfar i teoba su farz. Istigfar je brisanje grijeha iz knjige djela a teoba je brisanje grijeha iz srca. Odnosno brisanje prljavštine koju na srcu ostavljaju grijesi. Jedno se čini jezikom (istigfar) a drugo srcem (teoba). Istigfar je lahko učiniti a teobu teško. Istigfar je početak povratka Allahu a teoba je kraj. Primanje teobe znači prihvatanje roba u Allahovu blizinu i Njegovo prijateljstvo.

Onaj ko želi da se očisti od grijeha i da mu teoba bude primljena treba djelovati u skladu s tim. To liči na traženje opskrbe od Allaha, traženje ilma/znanja ili lijeka.

Onaj ko od Allaha traži znanje, ne sjedi i ne čeka da mu dođe, nego ide, trudi se, uči i podnosi teškoće na tom putu. Isto je i sa opskrbom i sa lijekom. Onaj ko nešto želi on ide za tim...

A uzvišeni Allah kaže: ''Uistinu se spasio onaj ko očisti svog nefsa, a propao je onaj ko ga ostavi u grijesima'' (Šems, 9-10) Time nam govori da vječna sreća ovisi o teobi i čišćenju.

Onaj ko želi teobu, on kreće na put odgajanja. Prihvata sve ono što pomaže odgoju, nastoji uljepšati svoje osobine, od Allaha traži pomoć... i njemu se put otvara, pomoć mu biva pružena.

Imam Gazali prenosi da je Ebu Ishak el-Isferajini rekao: ''Trideset godina sam molio Allaha da mi nasib učini Nasuh teobu (iskreno pokajanje), i najzad mi je ispunio želju. Tada sam sebi rekoh: 'Subhanallah! Trideset godina sam molio Allaha za jednu želju.' Nakon toga sam usnio san u kojem sam čuo glas: 'Zar se ti tome čudiš? Znaš li ti uopšte šta si tražio od Allaha? Ti si tom dovom tražio Allahovu ljubav. Zar nisi čuo ajet u kojem se kaže: 'Uistinu Allah voli one koji se mnogo kaju i čiste'? Zar je to obična želja?''

 

Teoba i muršid

Čovjek se može kajati sam, međutim sam se ne može odgajati. Veliki Allahov dost, Ebu Ali ed-Dekkak r.ah. je rekao: ''Terbijet/odgoj je nemoguć bez muršida. Onaj ko je sam on liči na drvo koje samo po sebi raste u šumi. Ima listove ali nema plodove. Čak i da dadne plodove, oni ne budu slatki.'

Insan treba da zna da grijesi srca, kao što je mržnja, zavist, samoljublje, ljubav prem dunjaluku, želja za slavom i drugi neće nestati sami od sebe. Grijesi, srce i ruh drže zatočenim, sebeb su gafletu (nemaru) i udaljavaju roba od Allaha.

Vjernik treba da prekontroliše svoje srce i svoje osobine; da razmisli koliko i šta je učinio na putu spasa. Onaj ko ne prati svoje srce, ne kontroliše svoje stanje i ne mijenja loše osobine, taj se ne može odgojiti niti zadobiti Allahovu ljubav.

Ono što se od nas traži jeste iskreno pokajanje (Nasuh teoba). Ko želi da učini ovakvu teobu i da zadobije Allahovo prijateljstvo, prema riječima uleme, potrebno mu je sljedeće:

·         Da je svjestan da je nepokornost Allahu haram, a pokornost farz

·         Kada učini neki grijeh da se odmah pokaje i povrati od njega

·         Da je odlučan da do smrti bude u pokornosti Allahu i na pravom putu

 

Teoba učinjena sa muršidom

Najljepša i najprije primljena teoba je teoba učinjena sa muršidom. Uzvišeni Allah je onima koji se prema sebi ogriješe ukazao koji je najljepši način da učine teobu:

''A mi smo poslanike poslali samo da bi im se, prema Allahovom naređenju, pokoravali. A da oni koji su se prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da Poslanik zamoli za njihovo oprost, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv. '' (Nisa, 64)

Varisi Allahovog Poslanika, halife – muršidi kamili, danas su predstavnici Poslanikovi s.a.v.s., u svojstvu koje se spominje u ajetu.

 

Istinska teoba

Polje grijeha je nepregledno. Naročito danas postoji bezbroj vrsta grijeha koji proizilaze iz strasti i pohlepe nefsa. Pored toga, ukoliko vjerovanje osobe nije u skladu sa vjerovanjem ehli sunneta, grijesi su znatno veći. Jer gdje je iskrivljeno vjerovanje, iskrivljeno je i djelo.

Sve dok čovjek ne zna šta su grijesi, njegova teoba ne može biti valjana. Da bi se mogao pokajati najprije treba da bude svjestan svojih grijeha. Čovjek se ne može očistiti samo tako što će reći: ''Ja Rabbi ja se kajem''. Ako ne znamo koji su naši postupci grijeh, čak i da učinimo iskrenu teobu, sutra ćemo se opet vratiti istim grijesima i pokvariti je.

Istinska teoba čovjeka vodi takvaluku. Onaj ko ima takvaluka/bogobojaznosti, on ostavlja harame, čuva se od sumnjivih stvari i tako čuva svoju teobu.

 

Uzrok neostavljanja grijeha

Jedan od razloga zbog čega se osoba ne može riješiti grijeha, jeste gaflet. Drugi je pretjerana ljubav prema dunjaluku. Prema riječima Imam Gazalija k.s., dva su puta da se čovjek riješi gafleta, a to je ilm/znanje i sabur.

Sabura je opet tri vrste: Prvi je sabur naspram belaja i teškoća. Drugi je sabur u čuvanju od harama, i treći je sabur i istrajnost u izvršavanju Allahovih emrova. Ko istraje u ovo troje Allah će ga osloboditi gafleta.

S druge strane, znanjem čovjek spoznaje pogubnost loših djela. Zatim znanje ga čuva od puteva koji vode u grijeh i pomaže mu da prigrli ono što vodi istinskoj teobi. Shodno tome, putnik koji hodi Allahu znanje treba da učini svojim vodičem a sabur poputninom.

Neka naša dova u ovoj mubarek noći bude: Allahu moj, uistinu si Ti onaj koji prašta. Ti voliš one koji praštaju. Oprosti moje grijehe. Oprosti meni, mojim roditeljima i svim vjernicima. I podari nam da ovu mubarek noć provedemo onako kako si zadovoljan. Amin! 

Pretraga