Uzvišeni Allah kaže: ''Tamo (u Mesdžidi Haremu) su ajeti jasni. Tamo je i mekami Ibrahim. Ko tamo ode siguran je. Ko ima mogućnosti dužan je da obavi hadždž. To je Allahov hakk nad ljudima. Ko se ne odazove, neka zna da Allah nema potrebu za tim." (Ali Imran, 97)

Postoje ibadeti koji su od strane Allaha određeni vremenom. Farz ih je izvršiti kada dođe njihovo vrijeme. Neki od tih ibadeta su: namaz, post i hadždž.

Hadždž je posjeta Kabi sa nijetom ibadeta i obavljanja određenih obreda.

Riječ ''fitna'',shodno kontekstu, može nositi različita značenja. U jezičkom smislu ta riječ nosi značenje poput: biti iskušan, belaj, katastrofa, tuga, neprilike itd. U teološkoj terminologiji fitna podrazumijeva svaku nevolju koja je iskušenje za roba. Isto tako svaki zulum koji dolazi od ljudi se naziva fitna.

Fitna je stara koliko i ljudski rod. Prvi primjer fitne imamo u događaju koji se desio između šejtana i hz. Adema u džennetu. Drugi primjer je događaj između Habila i Kabila.

U ahiri zemanu fitne će biti više nego ikad prije. Toliko, da će obuhvatiti svako mjesto poput crne noći, i doprijeti će do svih, i do vjernika i do nevjernika.

Najveća fitna koja će se desiti u ahiri zemanu jeste pojava Dedžala. Nakon dunjaluka ispiti i fitna se nastavljaju i u kaburskom životu.

Zikr, u jezičkom smislu, znači: spominjati, sjećati se, ne biti u stanju gafleta, klanjati namaz i činiti dovu.

U sufijskoj terminologiji zikr podrazumijeva spominjanje Allaha sa određenim riječima ili rečenicama.

Zikr oslobađa čovjeka od lažnih ljubavi a smješta u srce ljubav prema Allahu. Sve lijepe osobine dolaze do izražaja posredstvom zikra. Zikr je temelj na putu do Allaha. Zbog svega toga naređen je Kur'anom i sunnetom i Allahovi dostovi ga stavljaju na prvo mjesto- odmah iza teobe.

U Kur'ani kerimu stoji: “A u njihovim imecima ima dio za one koji traže pomoć i one koji  (zbog časti ne traže) su uskraćeni“ ( Zarijat 51/19)

U čovjekovom imetku postoji dio koji pripada sirotinji. I imetak i čovjek su Allahovi. Uzvišeni Allah pojedinim robovima dao je da imaju viška, dok je drugima dao da oskudjevaju. U oba slučaja objasnio im je kako treba da se vladaju. Zekat i dijeljenje su obaveza koju je dao onima koji imaju viška.

Zekat je najmanja mjera koju moraju podijeliti oni koji imaju viška i zbog toga je farz. Osim što čovjek mora dati zekat onima kojima je potrebno da se da, on treba stalno da pomaže i čini razna dobročinstva. To se zove infak, odnosno, dijeljenje. Polje infaka je šire od zekata i u njega se ubraja sve što dajemo porodici, rodbini, dinskoj braći, okolini i cjelokupnoj društvenoj zajednici. Infak je dio ahlaka vjernika. Njegova najmanja mjera je zekat. Oni koji imaju imovine izvan osnovnih potreba, u visini nisaba, nakon što protekne jedna godina u tom bogatstvu treba da daju zekat.

Iman je čvrsto vjerovanje u Allahovo postojanje i Njegovo jedinstvo, odnosno vjerovanje da nema drugog boga osim Allaha, da je Muhammed a.s. njegov rob i poslanik, i vjerovanje u Knjigu koja je po njemu poslana (Kur'an).

Prvi uslov da bi neko postao musliman jeste prihvatanje istine objedinjene u riječima kelime i šehadeta; vjerovanje u Allaha i Poslanika s.a.v.s. Osoba koja ovu svetu rečenicu jezikom izgovori a srcem potvrdi, dobiva status muslimana – vjernika.

A Allah bez sumnje ne voli ohole hvalisavce.(Nisa, 36)

Robovi Milostivog hodaju zemljom dostojanstveno i ponizno, a kad im se neznalice obrate, prođu uz riječi mira. (Furkan,63)

Centar poniznosti je u srcu. Onaj ko poznaje Uzvišenog Gospodara i svog nefsa nikako ne može biti ohol, škrtac i sebičan. Ovakva osoba jasno zna da sva vlast, materijalna i duhovna, pripada Allahu i stoga za sebe ne traži veće počasti i veličinu od slijeđenja ilahi edeba.

U Kur'anu a.š. stoji: “(Moj poslaniče) reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?'( Zumer 39/9)

„I ne budi od neznalica, među Allahovim robovima Njega se samo učeni boje.“

 Pejgamber  s.a.v.s. je rekao : “Ilm je izgubljena stvar muslimana, gdje god da je nađe treba da je uzme.“

 U našoj vjeri vrijednost znanja je ogromna, iz tog razloga prvi objavljeni ajeti govore o učenju i poučavanju.

 H. Pejgamber s.a.v.s. je rekao: „Ko izađe na put da traži znanje, Allah će mu olakšati put koji vodi u džennet."

Prema miladi kalendaru 1. januar je dan oslobođenja Mekke. Tim povodom podsjetimo se događaja iz Poslanikovog s.a.v.s. života, fetha - pobjede najveće od svih pobjeda i oslobođenja Mekke, kao i oslobađanja srca.

Šta je Feth?

Feth je osvajanje gradova i zemalja sa ciljem širenja Allahove vjere, dostavljanja ljudima Allahove riječi. U arapskom jeziku riječ feth znači ''otvaranje, pokazivanje puta, donošenje presude, pobjeda''. U teološkoj terminologiji feth znači muslimansko osvajanje nemuslimanskih gradova sa određenim ciljem i u okviru određenih pravila.

Svi vjernici su jedna porodica koju veže veza zvana iman. Dužnost svakog vjernika jeste da se brine o drugom vjerniku, koliko je u mogućnosti. Jedno od najboljih djela jeste, radi Allaha brinuti se o bratu vjerniku i pomoći mu da riješi svoje probleme.

Od Ibn Omera r.a. se prenosi da je Resulullah s.a.v.s. rekao:

''Musliman je muslimanu brat. Ne čini mu zulum i ne ostavlja ga samog u opasnosti. Ko ispuni jednu potrebu svoga brata, Allah će ispuniti njegovu potrebu. Ko od brata muslimana otkloni jednu nevolju Allah će od njega na Sudnjem danu otkloniti nevolje. Ko pokrije sramotu brata muslimana, Allah će na Sudnjem danu pokriti njegove sramote.'' (Buhari)

U fikhskoj terminologiji rječi  ''haram, mahrem i mahremijet'' se koriste za sve ono što je zabranjeno. Međutim, riječi mahrem i mahremijet nose i jedno posebno značenje, pogotovo u oblastima koje tretiraju porodicu i porodično pravo. Termin mahrem se koristi za bližu rodbinu među kojima postoji trajna zabrana sklapanja braka. A ta zabrana sklapanja braka se naziva mahremijet. A riječ namahrem se koristi za muškarce i žene između kojih ne postoji zabrana sklapanja braka.

U kontekstu kada se spominje čovjekovo tijelo, riječ mahremijet se odnosi na zabranu gledanja i dodirivanja određenih dijelova tijela.

Pretraga