Kur'an i Kerimu Uzvišeni kaže: ''A kada oni koji su sebi štetu nanijeli, budu upitani: 'Šta ste učinili?' oni će odgovoriti 'Mi smo bili jadni na zemlji'. A meleki će ih upitati: 'Zar Allahova zemlja nije prostrana? Zašto niste hidžru učinili?' A njihovo boravište je džehennem!...'' (Nisa)

Prema riječima mufesira ovaj ajet govori da ukoliko na jednom mjestu nije moguće živjeti Allahovu vjeru, onda treba učiniti hidžru.

A prema riječima islamskih učenjaka svaka hidžra učinjena iz bilo kojeg vjerskog razloga, bilo da je to zbog traganja za znanjem, hadždža, džihada ili slično, smatra se kao hidžra učinjena Allahu dž.š. i Poslaniku s.a.v.s.

Allah Uzvišeni je u Kur’an-i Kerimu, nakon ibadeta Njemu, naredio pokornost roditeljima. Dok je On stvarni uzročnik ljudskog postojanja, roditelji su zahirski (fizički) uzročnici. U našoj vjeri, nakon Allahovog prava, najveće pravo imaju čovjekovi roditelji. On Uzvišeni u ajet-i kerimu kaže: „Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!”“ (Isra, 23-24)

Ljepše od ovoga ne može rečeno biti. Znači, činite dobročinstvo roditeljima i blago se sa njima ophodite. Ne govorite im grube riječi. Dragog srca im budite na usluzi jer oni su mnogo toga žrtvovali za vas. Govorite im lijepe i blage riječi. Ibn Omer r.a, tumačeći ovaj ajet kaže: „Kad se obraćate roditeljima, obraćajte im se riječima, ‘dragi oče (babo)’, ‘draga mama (majko).’“

Najveća blagodat koju je Allah dao svojim robovima jeste to što im je otvorio srca za iman, u njima im dao svjetlost upute i smjestio je iman u njihova srca. Uzvišeni Gospodar ovu blagodat daje osobama kojima On želi i onima koje On voli. Ako Allah ne da iman svome robu, čak i cijeli svijet kada bi se skupio, niko ne može učiniti tu osobu vjernikom. Povodom toga Gospodar u Kur’anu kaže:

“Onome koga Allah želi uputiti - On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti - On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi.” (Al-An'am, 125)

Naš Gospodar u Časnom Kur'anu kaže:
„Jedite i pijte, samo ne pretjerujte! Zaista, On ne voli one koji pretjeruju.“ (El-Eʿaraf, 31)
Rasipanje je pretjerivanje i traćenje imovine, mogućnosti i prilika na nedozvoljen način i u nedozvoljene svrhe.
Rasipanje se u rječniku definiše kao pretjerano trošenje. Također, jedno drugo njegovo značenje jeste trošenje imovine ili novca na stvari sa kojima Allah, dželle šanuhu, nije zadovoljan. Kada se kaže taj i taj je protraćio svoju imovinu, razumijeva se da je ta osoba potrošila svoju imovinu na način i u svrhe sa kojima Allah nije zadovoljan.
Rasipanje je trošiti izvan potreba. Osoba koja rasipa je neuravnotežena osoba. To je osoba koja nije svjesna prave vrijednosti i sebe i svoje imovine. Takva osoba sve svoje traći zarad nekakvih jako prostih stvari. Rasipanje se ne čini samo sa novcem i imovinom. Rasipnik isprazno troši sve svoje dragocijenosti – i materijalne i duhovne.

Nema sumnje da je u Allahovim emrovima(naredbama) skriveno mnoštvo mudrosti i koristi za čovjeka. I kako god ljudsko tijelo ima potrebu za određenom hranom isto tako i čovjekov ruh ima potrebu za ibadetom i za duhovnom hranom. Čovjek koji se sastoji iz dvije dimenzije, tijela i ruha, treba da drži u ravnoteži i jedno i drugo. Od najvažnije hrane za ruh jeste ibadet učinjen sa čvrstim imanom i prisustvom srca (hudurom).

Ibadeti jačaju čovjekov iman(vjerovanje) i usavršavaju njegov ponašanje (ahlak). Iman je drvo a ahlak plod. Ko drvo imana hrani sa ibadetom plodovi će biti lijepo ponašanje (ahlak).

Ko je ustrajan u ibadetu, u njegovom srcu sija svjetlo (nur) imana i zadobija strah od Allaha. Rob se ibadetom oslobađa od loših misli i crnila grijeha. A ko stekne ove vrijednosti i usavrši svoj ahlak on postiže duhovnu zrelost. Oslobađa se od robovanja dunjaluku i njegov ruh se uzdiže.

Allah, dž.š., kaže: ”O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga -  a vama je to odvratno -  zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.” (Hudžurat, 12)

Riječ izgovorena prije nego se odvaga može odnijeti i uništiti svo naše blago koje smo stekli. Takvo je i ogovaranje(gibet). Ima takvih riječi koje izgovorimo ne razmišljajući i ne pridajući im važnost koje duhovno mogu uništiti naša sva dobra djela stjecana godinama.  Čak ima takvih riječi, da nas Allah sačuva, koje mogu biti uzrokom da čovjek u pri posljednjem izdisaju (son nefes) ode bez imana. Dakle, ogovaranje je takva jedna varta. Pejgamber, s.a.v.s., kaže: “Spaljivanje suhih drva vatrom nije brže od ogovaranja koje uništava čovjekova dobra djela.”

Kur'an-i kerim je najčasnija i najsvetija Knjiga na Zemlji. Toliko je sveta da je postizanje sreće moguće samo uz slijeđenje te Knjige.
Kur'an časni je Allahova riječ, koju je Allah posredstvom Džebraila, a.s., dostavio Poslaniku, s.a.v.s. Čitanje/učenje riječi ove Knjige donosi sevap a njeno značenje je zakon po kojem muslimani postupaju.
Kur'an-i kerim ne liči ni na jednu knjigu. Niko je ne može promijeniti; riječi zamijeniti nekom drugom, niti bilo koji prijevod može izmijeniti značenje.
Kur'an-i kerim je vječna mudžiza, i njenoj ljepoti nema kraja. Da se svi ljudi i džinni okupe ne bi mogli napraviti niti nešto slično najkraćoj suri.
Kur'an-i kerim ima nevjerovatno dejstvo na čovjekovu dušu. Oni koji su čistog srca, dok čitaju i razumjevaju Kur'an padaju u stanje duhovne opijenosti, usljed čega im se bude najdublje emocije.

Allah Teala u Kur'anu kaže:

''Post vam je učinjen farzom, kao što je učinjen farzom i onima prije vas. Da biste se Allaha bojali.'' (Bekara, 183)

Ramazan – i Šerif je mjesec najbolji od svih mjeseci. Mjesec posta. Mjesec Kur'ana. Mjesec početka objave. Mjesec ibadeta, pokornosti, dobročinstva, i postizanja Allahovog zadovoljstva. U njemu se nalazi noć hajirnija od hiljadu mjeseci – noć Kadra. Ramazan pomaže robu vjerniku da popravi svoje stanje, u vjeri i dunjaluku. Mjesec u kojem se dove mnogo primaju. Mjesec oživljavanja dobročinstava, kao što je održavanje rodbinskih veza (iftari). Mjesec udjeljivanja imetka (fitri, zekat).

Dani se provode u postu a noći oživljavaju teravih namazom. U posljednjoj trećini je itikaf, što je od sunneta Poslanikovog, s.a.v.s.

15. noć mjeseca Šabana (30. april 2018.) je noć Lejletul Berat. Ova mubarek noć se još spominje pod nazivima ''Noć oslobađanja (od grijeha)'' i ''Noć rahmeta''.

Ko ovu noć provede u ibadetu imat će velike nagrade. Poslanik s.a.v.s. je noć Lejletul Berat provodio u ibadetu i učio sljedeću dovu:

''Utječem se od Tvog azaba tražeći utočište u tvom oprostu. Utječem se Tebi od Tebe. Ja sam nemoćan da ti izrazim hvalu. Ti si uzvišen onako kako si sam sebe opisao.'' (Bejhaki)

Riječ praštanje dolazi od arapske riječi „'afv“ što znači „oprostiti pogrešku, eliminisati nešto, pobrisati, ne kazniti.“ U smislu ahlaka podrazumijeva spremnost čovjeka da odustane od odmazde, ne tražeći nadoknadu za svoja prava.

Biti spreman na oprost znači biti spreman preći preko učinjene nepravde, ali ujedno znači i odnositi se prema ljudima na najljepši način, postupajući u skladu lijepoga ponašanja (ahlaka).

Stranica 1 od 11

Pretraga