Blago koje nam izmiče: vrijeme

Ocijeni tekst
(1 Vote)

Vrijeme je jedno od najdragocijenijih blagodati koje je Allah dž.š., podario ljudima. Vrijednosti se zadobijaju ili gube u vremenu. Zato je svaki trenutak koji se gubi  vrijedan kapital kojeg nije moguće ponovo vratiti.  Bogatstvo, imetak, imanje se mogu vremenom steći, međutim kapital života koji je protraćen je nemoguće nadoknaditi i povratiti.

Gospodar kaže: “Tako mi vremena - čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.“ (Asr, 1-3)

Fahruddin Razi, rh.a., tumačeći suru Asr kaže: “Allah se kune vremenom.  Jer u njemu se nalaze životna stanja i događaji.  Tako da sreća i tuga, zdravlje i bolest, bogatstvo i siromaštvo bivaju u vremenu. Jer ništa se ne može usporediti sa životom i ništa nije vrijednije od njega...Za tebe je najvažnija stvar tvoj život. “

U jednom hadisu Hz. Pejgamber, s.a.v.s., kaže: “Dvije su blagodati koje obmanu i prevare većinu ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.“ Time nam kazuje kako je vrijeme veliki nimet i počast, kao i to da znamo vrijednost vremena te da iskoristimo na najbolji način te da ne budemo od ove većine ljudi. 

 

Značenje vremena i razlog zbog kojeg se Uzvišeni kune vremenom

Islamski učenjaci kažu da riječ Asr dolazi u značenju vremena, vremena od kad je sunce u zenitu pa do njegovog zalaska, ikindijsko vrijeme odnosno vrijeme u kojem se nalazio Hz. Pejgamber i u kojem se nalazi njegov ummet.  Zašto se Uzvišeni kune vremenom?

Ako riječ asr uzmemo da je to vrijeme u opštem  značenju,  razlog je postojanje uzroka koji ukazuju na Allahovo postojanje i jednoću za one koji su razumom obdareni. Fahruddin Razi vezuje različite odlike koje se nalaze u vremenu.  Jer širokogrudnost, uskogrudnost, zdravlje, bolest, bogatstvo, siromaštvo, sve ovo se nalazi u vremenu. Zato se i kune vremenom kako bi nam skrenuo pažnju na njega. 

Vjernik u svakom dobu, na svakom mjestu, u svako vrijeme i svaki trenutak kad je slobodan treba iskoristiti za činjenje dobrih djela, prije svega to su teoba, istigfar, zikir, šukur, kontrola samog sebe, sohbet, lijep ahlak...

Zato su Allahovi dostovi svaki trenutak vidjeli kao posljednju priliku i svaki udisaj kao da im je posljednji(son nefes).

Pejgamber, a.s., upozorava vjernike govoreći: „Iskoristi pet stvari,dok te nije spriječilo drugih pet: život, prije smrti, zdravlje, prije bolesti, slobodno vrijeme, prije zauzetosti, mladost, prije starosti, bogatstvo, prije neimaštine.“ Na sudnjem danu svako će biti pitan za četiri blagodati. Prve dvije se odnose na vrijeme; za život – u šta ga je potrošio, o mladosti – u šta ju je proveo, druge dvije stvari su imetak i znanje.

Hasan el-Basri, rahimehullah, rekao je: “Susreo sam se s ljudima koji su bolje čuvali svoje vrijeme nego što vi čuvate svoje dirheme i dinare!”

Ne traćiti svoje vrijeme

Resulullah, s.a.v.s., veli: “Kako je lijepo zimsko doba za vjernika. Zimske noći su duge pa ih provodi u namazu, dok su dani kratki pa u njima posti.”

Jedan od principa na kojem su insistirali arifi jeste Vukuf-i Zaman odnosno biti svjestan vremena u kojem se nalaziš. Drugim riječima, živjeti budnog srca, biti daleko od gafleta, biti svjestan vremena i raditi u njemu ono što je potrebno. 

Traćiti vrijeme u haram samim tim što uništava vrijeme, isto tako uništava i ljudsko srce. Rekao je Imam Šafija, rh.a.:

“Naučio sam od sufija dvije stvari.

1- Vrijeme je kao mač, ako ga ti ne presječeš ono će tebe.

2- Ako ti svoj nefs (dušu) ne preokupiraš sa dobrim djelam, ona će tebe preokupirati sa lošim.”

Životni cilj vjernika je sažet u slijedećem ajetu: “Reci: ‘Klanjanje  moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.’” Pravo da bude hvaljen, voljen i spominjan u svakom vremenu pripada samo Uzvišenom Allahu.

 

Rekao je Gavs-i Sani, k.s.: “Vrijeme žetve za radnike je ljeto dok je žetva za sufije zima.” Ahmed el-Haznevi, k.s., o iskorištavanju vremena je rekao: “Vrijeme je ganimet(nimet stečen bez truda). Osoba mora znati da su zdravlje i slobodno vrijeme za njega ganimet. Pošto je tako, nije ispravno trošiti svoj život u beskorisne stvari. Zato je potrebno cio svoj život utrošiti na stvari sa kojima je Allah, dž.š., zadovoljan, obavljati beš vakat namaza u džematu, ne zapostavljati tehedždžud namaz, ne prosustati u traženju istigfara u zoru, ne zapostavljati ibadete, i nezavaravati se ukusima i uživanjima dunjalučkih blagodati. Stalno treba imati pred očima smrt i ahiret. Čak, svo svoje vrijeme konstantno treba provoditi u zikru.” Treba naglasiti i to da u riječniku jednog muslimana ne postoji temrin ‘slobodno vrijeme’. Jer Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “Kada završiš(kada budeš slobodan), ustani i posveti/predaj se (nekom drugom) ibadetu/molitvi.” (Inširah, 7)

Pročitano 11531 puta Zadnji put mijenjano dana četvrtak, 17 Avgust 2017 11:56

Pretraga