Fitna u Ahiri zemanu i putevi čuvanja

Riječ ''fitna'' u arapskom jeziku, shodno kontekstu može nositi različita značenja. U jezičkom smislu nosi značenje poput ''biti iskušan, belaj, katastrofa, tuga, neprilike itd'' U teološkoj terminologiji fitna podrazumijeva svaku nevolju koja je iskušenje za roba. Isto tako svaki zulum koji dolazi od ljudi se naziva fitna. 

Fitna je stara koliko i ljudski rod. Prvi primjer fitne imamo u događaju koji se desio između šejtana i hz. Adema u džennetu. Drugi primjer je događaj između Habila i Kabila. 

U ahiri zemanu fitne će biti više nego ikad prije. Toliko da će obuhvatiti svako mjesto poput crne noći, i doprijet će do sviju, i do vjernika i do nevjernika. 

Najveća fitna koja će se desiti u ahiri zemanu jeste pojava Dedžala. Nakon dunjaluka ispiti i fitna se nastavljaju i u kaburskom životu. 

Poslanik s.a.v.s. fitnu upoređuje sa vatrom. I to je uistinu jedna vatra. Vatra koja uništava smiraj srca i jedinstvo među vjernicima. Ukoliko se na vrijeme ne prepozna zahvata cijelo društvo. 

U časnom Kur'anu riječ ''fitna'' se spominje na 60 mjesta. 

Spomenuli smo da fitna također nosi značenje iskušenje. Vezati se za dunjaluk na način kao da se nikada neće napustit je također jedna vrsta fitne. Pretjerana ljubav prema imetku, djeci, položaju i slično je također fitna. Napustiti Allahove propise a postupati prema nekom drugom zakonu je fitna. 

Kao što se može vidjeti iz svega navedenog, fitna je nešto što se tiče cijelog društva. A šta god obuhvata cijelo društvo to se ne pojavljuje odjedanput. To ima jedan određeni tok i proces kroz koji prolazi. Kao što je izrastanje biljke. Na početku imamo samo sjeme. Da bi to sjeme izraslo u biljku potrebna mu je zemlja, voda, svjetlost, sunce i slično. Upravo tako je i sa fitnom, kada se nahrani raznim iskrivljenim vjerovanjima i iskvarenim ponašanjima i dostigne svoj vrhunac onda je dovoljan i najmanji pokretač da se pokrene i izađe na vidjelo. 

Razvijanje fitne Poslanik s.a.v.s. objašnjava na sljedeći način: ''Fitna u srca ljudi ne ulazi odjedanput. To ide polako, kao kad se plete prostirka. U čije srce uđe (ko svojom voljom i htjenjem dozvoli da mu uđe u srce u potpunosti) kod njega se na srcu pojavljuje crna tačka. Koje srce ovo odbije kod njega se pojavljuje bijela tačka. Njemu fitna ne može nanijeti štetu. Dok kod ovih prvih srce postaje crno, kao posuda kad crni na vatri. Čovjek u toj situaciji niti dobro prepoznaje kao dobro niti zlo kao zlo. On samo zna za ono što mu njegova strast predoči od njegovog nefsa...'' (Ibrahim Džanan, Kutub-i Sitte Terđume ve Šerhi)

U čije srce uđe fitna, teško da se više ikada može osloboditi. 

U vezi sa ovom temom, Alijju'l Kari r.ah. je rekao: ''Oni koji raspiruju fitnu (fitnedžije) u vrijeme fitne ne mogu razdvojiti istinu(hak) od neistine. Oni ne čuju savjet ni pozivanje na dobro i odvraćanje od zla. Čak šta više ezijet čine onome ko u tom okruženju govori istinu.'' (Sunen-i Ebu Davud)

Fitna bez obzira koje prirode bila, ona na vjerniku ostavlja trag. Zbog toga vjernik treba da ima jedan štit koji će ga čuvati od misli koje raspiruju fitnu. Taj štit je teoba, istigfar i zikr

Ne smijemo zaboraviti da je život na dunjaluku mjesto ispita i da će svi biti iskušani. Ovo je Allahovo obećanje. Kako to Allah Teala u Kur'anu kaže: 

''Svaka duša će smrt iskusiti. Iskušavat ćemo vas i sa dobrom i sa zlom, i na kraju ćete se ponovo nama vratiti.'' (Enbija, 35)

Ibn Abbas r.a. u tefsiru ovog ajeta rekao je: ''Iskušavat ćemo vas sa siromaštvom i bogatstvom, sa zdravlju i bolesti, sa halalom i haramom, pokornošću i nepokornošću, sa istinom i sa zabludom. (Ibn Kesir, Hadislerle Kur'an-i Kerim Tefsiri)

Dakle Kur'an nam govori da je dunjaluk mjesto ispita i da će svaki musliman biti iskušan kao što je to bilo i sa svim narodima koji živjeli na zemlji.

U jednom ajetu uzvišeni Allah kaže: ''Zar ljudi misle da je dovoljno što kažu 'mi vjerujemo' i da neće biti iskušani? Uistinu smo iskušali one prije njih. A Allah zna one koji su iskreni i one koji neistinu govore. (Ankebut, 2,3)

Kur'an i kerim nam govori da će čovjek biti iskušan sa dobrom i zlom kako bi se pokazala njegova iskrenost u vjerovanju. Čovjek se iskušava prolaznim ljepotama na ovom svijetu, sa imetkom i djecom. Sve to može biti jedna vrsta fitne za čovjeka. Kao i tuga i sreća, i svaki belaj koji nas zadesi. Uzvišeni Allah sviju iskušava i želi da se pokaže ko su zahvalni.

Oni koji su licemjerni u vjeri, veoma često bivaju izloženi iskušenjima kako bi uzeli pouku i napustili svoje greške. Međutim, oni uglavnom,  nisu svjesni da im je to iskušenje. 

Uzvišeni Allah povećava nafaku onom ko krene pravim putem. Razlog tome je da se pokaže da li će biti zahvalni ili ne i da li će biti bogobojazni. (Džinn, 16, 17)

Dakle fitna kao iskušenje nekad dolazi direktno od Allaha, nekad je to sebebom greške roba, nekad je spletka od šejtana a nekad od munafika. Bez obzira na koji način i od koga došla vjernik treba da zna da je fitna ustvari jedno iskušenje od Allaha.

Prema tome ako čovjek kojem je Allah podario veliki imetak i druge blagodati, postupa prema Kur'anu blagodati će biti vesila da se približi Allahu. Međutim ako se time bude hvalisao i imetak trošio onako kako Allah nije zadovoljan to će mu biti sebeb da skrene sa pravog puta. Za takvog nekog imetak je fitna, on nije položio svoj ispit i na ahiretu će biti od onih koji su stradali. 

Na isti način možemo uporediti situaciju kada čovjeka snađe neka nesreća. Ako se recimo razboli, izgubi porodicu ili dom te pokaže nepokornost i beznađe, sve to biva fitna za njega pomoću koje se pokazuje slabost njegovog imana. 

Vjernik zna da sve što ga snađe dolazi od Allaha i zadovoljan je sa svim što mu Allah daje. I najveću nevolju podnosi oslanjajući se na Allaha. Ništa od dunjaluka u njegovom srcu nema vrijednost i ne osjeća tugu i beznađe zbog gubitka istog. I on zna da je to ustvari najpogodniji trenutak da zadobije Allahovo zadovoljstvo. 

Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: ''Neki od ljudi Allahu ibadet čine kao na rubu provalije. Ako im od Allaha dođe dobro oni su zadovoljni, a ako ih kakva nevolja snađe padnu u očaj. Tako izgube i dunjaluk i ahiret. Eto to je istinski gubitak.'' (Hadždž, 11)

Obzirom da je tako, vjernik treba da zna sljedeće: samo je jedan put da se sačuva od spletki nefsa, od šejtanskih vesvesa i fitne ljudi koji su zadobili šejtanski oblik. Taj put je postupanje prema Kur'anu i sunnetu. 

Nefs i šejtan ne vole da čine dobro, to im jako teško pada. Zbog toga uvijek pokušavaju da odgode dobročinstvo. A u vrijeme nevolje i belaja oni najradije pribjegavaju jadikovanju i žaljenju, kao i traženju utočišta u nečem ili nekom drugom osim Allaha. 

Ako se čovjek povede za nefsom i šejtanom i postupi ovako, nevolja će biti uzrok tuge i još veće nevolje. A pored toga roba će udaljiti od Allaha a otvoriti mu put da postane igračka u rukama nefsa i šejtana. Stoga u ovakvim situacijama rob treba da koristi pamet i da postupa prema Allahovim emrovima i Poslanikovim savjetima, te da ide putem koji pokazuju Rabbani alimi i ne posustaje na tom putu. 

Jer prema riječima Sevbana r.a., Resulullah s.a.v.s. je rekao: ''Neka je radosna vijest iskrenima. Jer oni su svjetiljke koje pokazuju pravi put u mraku fitne.'' (Džamiu's-Sagir)

Vrste fitne

Ka'b Ibnu Ijaz r.a. prenosi: ''Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. da kaže: ''Svaki ummet je imao svoju fitnu. Fitna mog ummeta je imetak'' (Tirmizi)

Kako imetak biva fitna za čovjeka?

Imetak se daje robu da bi rob pokazao zahvalnost. Onaj ko izvršava obaveze koje potrebuje imetak taj biva pokazao zahvalnost (šukr). Suprotno tome ukoliko ne čini šukr, ne daje zekat, rasipa imetak (israf) i troši ga na harame taj ne prolazi ispit sa imetkom. 

Od Ibn Mesuda r.a. se prenosi da je rekao: ''Za čovjeka je iskušenje (fitna) i da mu bude dat imetak i da mu ne bude dat. Jer onaj kome se da imetak, on zaboravi onog ko mu je uistinu dao a hvali drugog. A onaj kome se imetak ne da on ne vidi onog ko je to uistinu spriječio i ne pokazuje zadovoljstvo nego krivi i kudi ljude koji mu nisu dali.''

Slična predaja se prenosi od još jednog ashaba, emira Kufe, koji je u hutbi govorio ovako:

''Uistinu je za čovjeka iskušenje imetak, i kada mu bude dat i kada ne bude. Čovjek ide kod svog bližnjeg i od njega zatraži pomoć. Pomoć mu je propisana od Allaha te mu ovaj daje ono što je tražio ne mogavši mu to uskratiti. Čovjek mu se beskrajno zahvaljuje i hvali ga zbog ove pomoći. 

Sljedeće godine ponovo ide kod iste osobe i traži pomoć. Ovaj put kod njega nema imetak koji je od Allaha propisan za čovjeka koji traži, te dotična osoba nema mogućnost da mu udovolji, baš kao što ni prvi put nije mogla da mu to uskrati. Ovaj put čovjek koji traži se ljuti i kudi onog što mu nije dao. Dobro pazite imetak je uistinu iskušenje. Allahov Poslanik nam je u jednoj hutbi ovo ispričao.'' (Ahmed, Musned)

Žena također može biti jedna vrsta fitne. Jer ako žena ne pazi na Allahove propise, nepokorna je svom mužu, navodi ga na grijehe, haram i israf, ona svom mužu nanosi štetu i u duhovnom i u materijalnom smislu. Onaj ko se povede za ženom u grijesima taj biva pao na ispitu.

U jednom hadisu Poslanik s.a.v.s. je rekao: ''Doći će tako vrijeme da će čovjekova propast doći od ruku njegove žene i djece. Oni će mu prigovarati zbog siromaštva a on će podlegnuti tome i krenuti krivim putem, zbog čega će biti upropašten.'' (Alusi)

Djeca su također jedna vrsta iskušenja. Ako roditelji zbog pretjerane ljubavi, prešućuju njihove loše postupke, time nanose štetu i sebi i njima. Ako otac ne pazeći na halal i haram uđe u zabranjeno kako bi ispunio nepresušne želje djece, tada biva izgubio na ispitu. 

Burejde el-Eslemi prenosi:

'' Jednog dana Resulullah s.a.v.s. nam je držao hutbu. Hasan i Husejn su stavili na sebe crveni ogrtač i idući tako spoticali se i padali. Resulullah s.a.v.s. je sišao s minbera, uzeo ih i stavio ispred sebe. Zatim je rekao: ''Kako su samo tačne Allahove riječi  'vaši imetci i vaša djeca su samo iskušenje za vas'. Ja vidjeh da ovo dvoje djece padaju dok hodaju. Ne mogoh da izdržim, prekidoh govor i donesoh ih ispred sebe. (A zatim je nastavio hutbu)

Dok odgajamo djecu u isto vrijeme i mi prolazimo kroz jedan odgoj. Oni su jedna vrsta fitne/iskušenja za nas. Ta fitna je ustvari vatra koja odvaja zlato od otpada. Ko prođe ovaj ispit ostaje samo zlato. 

Fitna nefsa

Najlošija osobina nefsa je sebičnost. Nefs čovjeka gura u širk. A šejtan nefsu širk prikazuje lijepim. Širk znači pridruživanje druga Allahu. Širk je da se ibadet ili djelo koje se čini radi Allaha, učini zbog nekog drugog. Širk je pripisati drugom osobine i svojstva koja pripadaju samo Allahu. Širk je grijeh za koji nema oprosta ako se za njega ne pokaje. Allahov Poslanik s.a.v.s. se za ummet najviše bojao skrivenog širka, rekavši da je skriveni širk rijaluk. (Ahmed, Musned)    

Poslanik s.a.v.s. je smatrao da je rijaluk jedna od najvećih fitni ahiri zemana koja će biti između Allaha i čovjeka. Veća čak i od fitne Dedžala. (Ibnu Madže, Zuhd)

Ebu Talib el-Mekki r.ah. kaže: ''Čovjek je od početka jednog djela pa sve dok ga ne završi izložen fitnama. Međutim sve dok ih čovjek tjera od sebe i ne podliježe im, nema od njih nikakve štete. Ali ukoliko se povede za fitnom nakon učinjenog ibadeta ili djela ponovo je na šteti. Kao na primjer da obejani jedan tajni ibadet. Kada to učini djelo bude izbrisano iz knjige tajnih ibadeta a upisano u knjigu javnih djela. Zatim, ako o nekom učinjenom djelu priča ljudima, hvali se i oholi s tim, to djelo mu propada. Jer hvaljenje i oholjenje kvari i uništava djelo. A uzvišeni Allah ne prima djela onih čiji je nijet pokvaren.'' (Ebu Talib el-Mekki, Kutu'l-Kulub)

Kako je gore već spominjano, spas od fitne moguć je uz znanje, dovu, pribjegavanje Allahu, djelovanje bez žurbe, i međusobnu podršku. 

Ono što je bitno ovdje naglasiti jeste činjenica da sve što se spominje kao fitna nije fitna u svim situacijama. Recimo naša vjera dok govori o važnosti braka prvenstveno govori o vrijednosti dobrog supružnika. Fitna podrazumijeva samo lošeg supružnika. Isto tako i imetak. Ako se troši onako kako je Allah zadovoljan on je za vjernika rahmet a ne fitna. Isto i djeca. Lijepo odgojeno dijete je vesila Allahovog rahmeta. I kao što je slijeđenje nefsa i njegovih niskih želja jedna fitna i biva sebebom propasti, isto tako suprotstavljanje lošim osobinama nefsa, čovjeka vodi u džennet. 

Fitna razara zajednicu

Svaka od gore navedenih fitni je nevolja sama za sebe, međutim najveća fitna je ona koja razdvaja dva prijatelja, zavađa ženu i muža, zavađa džemat sa imamom, i narod sa vladarom.

Poslanik s.a.v.s. je ummet možda najviše upozoravao na tu vrstu fitne. Jer fitna u tom obliku je najopasnija vatra koja razjedinjuje ummet. I u srcima muslimana raspiruje mržnju i neprijateljstvo.  

Postoje ljudi koji ne prihvataju tesavuf i evlije i ''u ime dobra'' govore protiv toga. Govore prema svom neznanju bez da su ikada možda i vidjeli Allahovog dosta. Ne znaju ništa o tome ali druge pokušavaju da odvrate od tog puta i time ubacuju fitnu između imama na Allahovom putu i vjernika. 

Kada je Poslanik s.a.v.s. rekao: ''Ko voli mene, taj voli Allaha. Ko je meni pokoran taj pokoran i Allahu.'', munafici su odmah počeli da govore:

''Ovaj čovjek nama naređuje da ne robujemo nikom osim Allahu a sam se približava širku. Da li to on želi da mi njega prihvatimo za gospodara kao što su kršćani prihvatili Isa?''

Na te njihove riječi Allah je objavio ajet:

''Ko bude pokoran Mom poslaniku taj je pokoran Allahu. A ko okrene glavu, pa Mi tebe nismo poslali da budeš njihov čuvar. (Ti ih pozovi i ostavi, Mi ćemo račun svesti) (Nisa, 80)

Ponekad ljudi vide neki mali nedostatak a onda ga rašire među ljudima kao mikrob koji nosi bolest. Mnogi su ljudi svojim gibetom, potvorom, predrasudom, okrivljivanjem i prozivanjem bili sebebom razaranja porodica i razjedinjenja naroda. Pa čak i okretanja naroda protiv vladara a to je fitna najveća od svih. 

A sve to im šejtan prikazuje lijepim i oni misle da čine dobro i da su na pravom putu te tako umiru ne učinivši teobu. A na ahiretu ih čeka kazna.

Biti sebeb neredima i nemirima među ljudima znači izazvati fitnu. Poslanik s.a.v.s. je rekao: ''Fitna spava, neka je proklet onaj ko je probudi.'' (Ali el-Multtaki, el-Hindi, Kenzu'l-Ummal)

Kao spas od ove vrste fitne, Poslanik s.a.v.s. nam je ostavio sljedeće riječi: ''Prigrlite dobročinstvo, a izbjegavajte zlo. Kada dođe vrijeme raširene škrtosti, slijeđenja nefsanskih želja, davanja prednosti dunjaluku nad ahiretom i kada ljudi budu priznavali samo svoje mišljenje, tada se okreni samo sebi. Prestani se baviti ljudima. Jer kada se raširi sve ovo znači da se nalazite u danima kada je najpotrebnije prigrliti sabur. Ti dani su teški kao što je teško držati vatru u ruci. Ko tada uspije učiniti ono što vi danas činite taj će imati nagradu kao pedeset osoba.'' (Taberani, Mu'cemu'l-Kebir; Bezzar, el-Musned)

Uzvišeni Allah je vjernike proglasio braćom. Kako god braća stoje jedan uz drugog tako i mi trebamo stajati. Ne smijemo dozvoliti da nas fitna razjedini. Nećemo, ali kako?

Poslanik s.a.v.s., koji inače nije govorio mnogo, nego kratko i sažeto, jednog dana, nakon sabah namaza je izašao na minber i počeo da govori. To je trajalo sve do podne namaza. Zatim je sišao sa minbera, klanjao podne namaz a potom se ponovo popeo na minber i nastavio da govori. Govorio je sve do ikindije. Potom je sišao klanjao ikindiju namaz a zatim ponovo nastavio da govori. Govorio je sve dok sunce nije zašlo. U ovom govoru rekao je sve ono što je se desilo i što će se desiti. U govoru koji je bio drugačiji od uobičajenog govorio je o svim fitnama koje će se desiti do Sudnjeg dana. Plemeniti ashabi, duboko dirnuti, upitali su Poslanika s.a.v.s. kako da se zaštite od ovih fitni. Poslanik s.a.v.s. im je ponudio sljedeći recept:

1. Čuvanjem jezika i ne pričajući ni o kome. Jer u vrijeme fitne jezik je gori od sablje. (Ebu Davud, Tirmizi) Govoriti o ljudima u vrijeme fitne je nešto što šejtan prikazuje ispravnim. Čovjek dok govori o drugom u ovakvim situacijama misli da čini dobro djelo. Međutim priče ovog tipa su ništa drugo do dolijevanje ulja na vatru.

2. Držati se daleko do svake radnje koja je vezana za fitnu. 

3. Naći sebi neko mjesto gdje će se moći ukloniti od fitne. Jer Poslanik s.a.v.s. kaže: ''Ko sebi nađe sklonište od fitne neka se tamo skloni i neka se sačuva.'' (Muslim) Svi nemiri i neredi koji čovjeka udaljavaju od Allaha su fitna odnosno čovjekov veliki duhovni neprijatelj koji mu razara srce. Čovjeku je potrebno jedno mjesto gdje će se duhovno zaštiti a najbolje mjesto jeste džemat na čijem čelu se nalazi imam takvaluka.

4. Paziti na vlastiti život i ibadete uskladiti prema sunnetu. (Tirmizi). Drugim riječima treba da popravi svoj odnos sa Gospodarom. Farz ibadete treba da ukrasi sa sunnetima i mustehabima. Te da ne zapostavlja samostalne i džematske zikrove.

5. Svoje vazife izvršavati kako dolikuje. I baviti se onim što te se tiče. Te izbjegavati sve ono što te može uvući u fitnu. (Buhari, Muslim)

6. Biti zauzet sa poslom koji donosi korist svima.

U današnjem vremenu mnogo je onih koji su se iz različitih razloga našli u lošem okruženju u sred fitne, i koji čekaju da im se pruži prijateljska ruka. Naša najveća vazifa je prvo da se držimo svega navedenog a zatim da se trudimo da pomognemo ovim ljudima. 

Molimo Allaha da nas zaštiti i sačuva od svake vrste fitne u životu i u smrti. Amin.          

         

 

Pretraga