Prirodna ljubav i naša stremljenja

Autor  Seyyid Mübarek Erol

Sve stvoreno u kosmosu kreće se u skladu svojegravitacijske sile, a sâm kosmos se kreće po Božijoj odredbi. Svako to kretanje događa se u skla- du apsolutne moći Gospodara svjetova i vodi Njemu. Sve stvoreno spominje i veliča svoga Gospodara i na svoj način teži Njemu. Kada je riječ o čovjeku, on sa ljubavlju pohranjenom u svojoj čistoj prirodi (fitret) također teži svome Gospodaru. Došao je od svoga Gospodara i sigurno će se opet Njemu vratiti.
U osnovi svih tih kretanja nalazi se ljubav (muhabbet). Kada bi se ljubav odvojila od kosmosa i čovjeka, kosmos bi postao besmislen, besciljan i prazan, a ljudi bi postali beživotna trupla bez energije, nade i nastojanja. Može se reći da je ljubav srž i duša našeg života. Sve zapovijedi i naredbe našeg Gospodara izražavaju poziv bliskosti Njemu, upućen sa ljubavlju. Svaka naredba je poput duhovnog užeta koje približava Njemu, a svaka zabrana je uklanjanje prepreka koje mogu prekinuti uže ljubavi (muhabbeta) pruženo prema Njemu.

I tijesto čovjekovog bića je zamiješeno sa ljubavlju. Iman je stepen na kojem svjedočenje postojanja Uzvi- šenog Hakka prelazi u ljubav prema Njemu. Naša vjera islam predstavlja savršen put koji s tom ljubavlju objaš- njava kosmos, život i događaje i koji im daje smisao i dovodi ih u potpunu harmoniju. Što se tiče djêla (amel), ona su sredstvo kojim se naši organi usmjeravaju cilju svog stvaranja i kojim dokazujemo svoju ljubav prema Uzvišenom Hakku. A smrt, budući da najbrže vodi do bliskosti sa Hakkom, predstavlja vrhunac ljubavi.
Čovjekov život na ahiretu i njegovo stanje na Danu proživljenja bit će ili u njegovu korist ili na njegovu štetu. Džennet i džemalullah (viđenje Allahove ljepote) postižu se kao posljedica ljubavi (muhabbeta). Jednom rječju, muhabbet u sebi nosi tajnu koja oblikuje i ovaj i onaj svijet. Kao što se masnoća nalazi u svakoj kapljici mlijeka, tako je i muhabbet sadržan u svakom dijelu i domenu našega života. Međutim, da bi osjećaj ljubavi – koji je prisutan kod svakog čovjeka – polučio pozitivne rezultate, mora se usmjeriti prema Onome Koga je dostojan. Usmjeriti ljubav prema nečemu što je prolazno, nedostatno i beznačajno na kraju donosi poniženje i propast. Iz istog razloga naša Vjera zabranjuje vezivanje i bliskost sa ovim svijetom u mjeri koja bi nas učinila nehajnim prema Uzvišenom Hakku. Naš Gospodar nas obaviještava o vjernicima koji su svoj iman upotpunili sa „ljubavlju“, opisujući ih na sljedeći način: „(...) On voli njih, a oni vole Njega (...)” (Maide, 54.)
Samo islamom ljubav može zadobiti Božanski i stabilan tok i preći iz apstraktne u konkretnu i potpunu formu ljubavi prema Allahu (muhabbetullah). Do tog cilja čovjeka ne može dovesti nijedna druga religija, pravac, svjetonazor ili filozofija. Ova Božanska vrijednost, koja je pohranjena u čovjeku, može dobiti svoje stvarno zna- čenje samo prihvatanjem islama. Samo ljubav jednog muslimana, nakon što postane jedna vrsta nura (svjetla), može teći prema drugim stvorenjima, i poput svjetlosti Sunca može osvijetliti cijeli kosmos. Međutim, ljudi koji pripadaju nekom drugom svijetu, mimo islama, bez obzira na njihovu ljubavnu poeziju, mogu voljeti samo sebe i nikoga drugog. U ljubavi (muhabbetu) mnoštvo ne predstavlja nikakvu smetnju u pogledu „jedinstva“ (tevhida). Jer stvorenje se voli zbog Stvoritelja. U tom slučaju mnoštvo voljenih ne može umanjiti muhabbetullah (Allahovu ljubav), a u pogledu marifetullaha, koji uzrokuje nastanak muhabbetullaha, postiže se jedna nova vrsta bogatstva. Jer, gledanje sa uzimanjem pouke i u muhabbetu vodi putem od traga ka Izvoru.
U našoj Vjeri ljubav (muhabbet) zauzima tako značajno mjesto da se slobodno može reći da je ona temelj vjere, ukras imana, energija ibadeta i pokretačka snaga promišljanja. Iman i teslimijet, čiji je vrhunac žrtvovanja na Allahovom putu – džihad, mogu se objasniti samo muhabbetullahom (ljubavlju prema Allahu).
Naš Uzvišeni Gospodar u jednom kudsi hadisu kaže: „Bio sam skrivena riznica, pa Sam (sa ljubavlju – muhabbetom) poželio da budem upoznat i stvorio Sam svjetove.“
Naš Gospodar, koji je sva stvorenja stvorio sa ljubavlju, svako od njih je učinio dokazom Svoga savršenog umijeća stvaranja. Čovjek, koji je čudo Božijeg stvaranja, predstavlja savršenu realizaciju Njegove ljubavi. On Uzvišeni je zbog čovjeka stvorio i ukrasio svjetove iz Svoje riznice. Zato svoj stvarni ugled i dostojanstvo čovjek može postići samo u onoj mjeri u kojoj opravdava cilj svoga stvaranja.
Budući da je muhabbet uzrok postojanja, stremljenje muhabbetu je smješteno u prirodi svakog živog bića. To stremljenje dostiže vrhunac kod čovjeka, najčasnijeg stvorenja. Uprkos tome, na ovom svijetu iskušenja, čovjekov uspjeh zavisi od toga da li je ono što on voli uistinu dostojno njegove ljubavi. Čovjekova iskušenja na koje ga stavlja njegov Gospodar povezana su sa načinom na koji on ispoljava svoju ljubav. Zato je Uzvišeni u njegovu prirodu pohranio stremljenja prema onome što je pozitivno i korisno, ali i prema onome što je negativno i štetno za njega. U tom smislu, naš Uzvišeni Gospodar je čovjeku darovao dio od Svojih svojstava (sifata): apsolutno Biće, apsolutna ljepota i apsolutno dobro, ali i njihove suprotnosti: apsolutno ništavilo, apsolutna odvratnost i aposlutno zlo. On Uzvišeni u ajetu kaže: „I nadahnuo ga (čovjeka) onome što je dobro i onome što je zlo!“ (Šems, 8.) Dakle, čovjek se u svom jedinom životu kreće u pravcu onoga što ga privlači: prema dobru ili prema zlu.
Za čovjeka pravu opasnost predstavlja usmjeravanje onome što je negativno i zlo po njega. Jer, ljudi koji krenu tim pravcem postanu poput slijepca: vole samo sebe i svoje postupke. To stanje odražava čovjekov veliki nemar i slabost koji ga spriječavaju da vidi svoju „ljudsku bespomoćnost i ovisnost“. U tom stanju on ne opaža Božiju moć, nego umišlja da je on posjednik moći i oholo govori – „Ja!“ Prema tome, stvarno značenje hadisa u kojem se kaže: „Umrite prije smrti!“, ukazuje na potrebu čuvanja od zamke pokuđenih osobina i vrtloga niskih želja duše (nefsa). „Smrt nefsa“ u ovom hadisu ima značenje kontrole i dominacije nad njim (tj. nefsom).
U kojoj mjeri rob umanji svoje negativne osobine, u toj mjeri se i približi svome Gospodaru. Da bi u tome polučio uspjeh, potrebno je da se u skladu moguć- nosti svoga srca okrene i usmjeri Uzvišenom Hakku. Na ovom mjestu treba odmah podsjetiti da će prilikom usmjeravanja Hakku ljubav (muhabbet) biti izložena raznim opasnostima i zamkama. Hazreti Musaov, a.s., tedžellijat je primjer tog stanja. Taj trenutni, ali i veliki, tedžellijat koji je istopio snagu jednog vjerovjesnika ukazuje na potrebu postupnosti, odnosno postepeno napredovanje u pogledu muhabbeta. Srcu su potrebne vježbe koje će postepeno uvećavati i jačati njegove mogućnosti u pogledu stremljenja Božanskoj ljubavi. A to, opet, podrazumijeva odgoj pod nadzorom Božijih prijatelja i istinskih učenjaka, koje će se realizovati u njihovim mektebima. Jer, srce korak po korak uvećava svoje mogućnosti i stremljenje muhabbetu, te na taj način postaje čisto i postiže snagu koja ga čini dostojnim Božije ljubavi. Sve naše blagodati i sve materijalne i duhovne vrijednosti koje posjedujemo, među kojima je ljubav prema roditeljima, djeci, suprugama, prijateljima i dr. predstavljaju izraz Božije dobrote prema nama. Međutim, sve te ljubavi trebaju biti radi Uzvišenog Hakka i sredstvo na Njegovom putu. Naše srce ne smije biti njihov zarobljenik. Jer, oni koji vole cjelovitom ljubavlju ne mogu voljeti dijelove, dok su zaljubljenici u dijelove lišeni cjelovite ljubavi.
Posjednik zdravog razuma, koji misli na svoj Ahiret, lahko će shvatiti da je potrebno postaviti granicu beskonačnim željama, uživanjima i prolaznim ljubavima. Svoju ljubav će usmjeriti onome čime je njegov Gospodar zadovoljan, jer samo tako će opravdati cilj svoga stvaranja. Apsolutna ljepota pripada Uzvišenom Hakku, a druge ljepote, koje sa zanosom posmatramo, samo su odraz zrna ljepote veličanstvenog dženneta.
Pravilo je jednostavno: sve vrste ljubavi su dozvoljene ukoliko su radi Uzvišenog Hakka. Dovoljno je da srce bude apsolutno mjesto i posljednja stanica ljubavi (muhabbeta) i da ne bude uzrok obmane i propasti.
Sa uputom i pomoći našeg Uzvišenog Gospodara…

Pretraga