Povjerljivost muslimana i držanje date riječi

Povjerljivost je jedna od najvažnijih karakteristika vjernika. Svaki čovjek koji vjeruje u Allaha i onaj svijet, mora biti od povjerenja. Ustvari, jedno od značenja riječi ''mumin'' jeste i povjerljiv. Shodno tome nezamislivo je da vjernik bude osoba koja je nepovjerljiva, i koja ne stoji iza onog što kaže. Jer to su osobine munafika.

Povjerljiva osoba je osoba kod koje su ispravne i riječi i djela. Osoba koja govori ono što radi, govori ono što jeste, ne skriva istinu, pokuzuje se onakvim kakav jeste, na vanjštini manifestuje ono što zna i ono što vjeruje. Biti povjerljiv znači biti iskren.

Biti od povjerenja također znači i imati svojstvo čuvanja emaneta. Mumin koji je sposoban da čuva emanet je na uvijek na hajru.

 U jednom hadisu Poslanik s.a.v.s. je rekao:

''Sačuvajte emanet onih koji vam povjere. A nemojte iznevjeriti one koji vas iznevjere.'' (Ebu Davud, Tirmizi)

U jednom drugom hadisu Poslanik s.a.v.s. je rekao:

''Tri su znaka/alameta munafika:

1.   - Kada govori laže

2.   - Kada nešto obeća, ne održi riječ

3.   - I kada mu se povjeri neki emanet on ga iznevjeri (Buhari, Muslim)

Sposobnost čuvanja emaneta je svojstvo meleka i poslanika, i ahlak je ebrara i mutekija.

Uzvišeni Allah kaže:

''Allah vam naređuje da emanete dajete onima koji su ehl (sposobni da ih ponesu/čuvaju) i kada presuđujete, sudite pravedno. Kako vas Allah divno savjetuje. On je uistinu Onaj koji sve vidi i sve čuje.'' (Nisa, 58)

Mufesiri kažu da ovaj ajet obuhvata mnoštvo temeljnih šerijatskih principa, i da se obraća prvenstveno onima koji su vođe ali i svim mukelef osobama. Prema tome, pomoći mazluma i osigurati mu da dobije svoj hak je dužnost vladara i ujedno njegov emanet. Zatim, zaštititi imetak muslimana, pogotovo imetak jetima je također emanet. Podučavanje ljudi vjerskim propisima je vazifa-emanet alima. Ta vazifa je emanet povjeren alimima. Roditelji imaju dužnost da lijepo odgoje djecu, to je emanet povjeren njima.

Huzejfe r.a. prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao:

''Doći će vrijeme kada će nestati čuvanje emaneta. Ljudi će međusobno trgovati ali niko od njih neće paziti na emanet onog drugog. Doći će u takvo stanje da će se govoriti ''u toj i toj porodici ima jedna povjerljiva osoba''. (Tirmizi)

 

I kalb i kalup (i unutrašnjost i vanjština) treba da budu ispravni

Islam od nas traži ispravnost i u unutrašnjosti i na vanjštini. Kod koga je srce ispravno, kod njega je i jezik ispravan. Jer jezik je terdžuman srca. Ono što je u srcu to izlazi vani preko jezika.

Kao što stoji u hadisu:

''U čovjekovom tijelu se nalazi jedan komad mesa, ako je taj komad mesa ispravan, ispravno će biti i cijelo tijelo. Ako je pokvaren, pokvarit će se cijelo tijelo. Taj komad mesa je srce! (Buhari)

Po pitanju ispravnosti, odmah nakon srca slijedi ispravnost jezika.

Biti istinoljubiv i ispravan na jeziku je nešto što nije nimalo lahko. Uzvišeni Allah to spominje kao svojstvo poslanika a.s. U Kur'anu časnom kaže:

''I spomeni Ismaila u Knjizi. Uistinu je on bio od onih koji ispunjavaju obećanja. On je bio resul i nebij. Naređivao je porodici da klanjaju namaz i daju zekat. I Allahovo zadovoljstvo je zadobio.'' (Merjem, 54-55)

Ono što priliči vjerniku jeste da govori istinu, čak i onda kada se boji da bi od toga mogao imati štetu. Poslanik s.a.v.s. je rekao:

''Prigrlite istinu, čak i u opasnosti. Uistinu je spas u istini.''

I, ''Kada čovjek izgovori laž, od njega se pojavi takav smrad da se melek sa tog mjesta udalji za jedan fersah.'' (Tirmizi)

 

Uzvišeni Allah kaže:

''O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu. Kako bi i Allah veše poslove sredio i oprostio vam grijehe...''(Ahzab, 70-71)

Laži, prazna obećanja, isprazne riječi ne donose korist ni pojedincu ni društvu. U hadisima se također prenosi da istinoljubivost čovjeka vodi do dobročinstva, zatim čovjek čini doborčinstvo sve dok kod Allaha ne bude upisan kao ''sadik''. Na isti način laž čovjeka vodi u bestiđe, a bestidnost vodi u džehennem. I čovjek govori laž sve dok kod Allaha ne bude upisan kao lažov. A za one koji lažu, Allah je rekao:

''Laži izmišljaju oni koji su nepokorni Allahovim ajetima. A njih čeka teška patnja.'' (Nahl, 105)

 

Povjerljivost je Allahov emr

Definicija koja opisuje potpunog vjernika glasi: ''musliman je onaj od čijih su ruku i jezika sigurni drugi ljudi, tj. ne nanosi štetu drugima.''

Onaj koji je poslan kao vođa i primjer svjetovima - Poslanik s.a.v.s. je bio doslovce oličenje ispravnosti, istinoljubivosti i povjerljivosti. On se pokazivao onakvim kakav je bio, a bio je onakav kakvim se pokazivao. Nije bilo ni najmanje proturječnosti između onog što je govorio i onog što je radio. Tokom cijelog života trudio se da ljude uputi na istinu, ispravnost, povjerljivost i iskrenost.

On s.a.v.s. je i prije i poslije objave mnogo pazio šta govori. Nikada nije obećavao nešto što ne može ispuniti.

Od Abdullaha b. Ebi el-Hemse se prenosi sljedeći događaj:

Sa Poslanikom s.a.v.s. sam imao jednu kupoprodaju, prije nego što je postao poslanik. Ostao sam mu dužan određenu svotu novca. Dogovorili smo se da se nađemo na jednom mjestu na koje ću mu donijeti novac. Međutim, ja sam to zaboravio. Sjetio sam se tek nakon što je prošlo tri dana. Odmah sam otišao na dogovoreno mjesto i tamo zatekao Poslanika s.a.v.s. Kad me ugledao rekao je: ''Ej mladiću! Baš sam se načekao. Tri dana čekam ovdje(da ti ne bi uzalud došao)'' (Ebu Davud)

Jedan od ashaba, Sufjan es-Sekafi r.a. upita Allahovog Poslanika s.a.v.s.:

''O Allahov Poslaniče, uputi mi jedan savjet koji će mi biti dovoljan da poslije tebe ne osjetim nikad potrebu da nekoga nešto pitam. ''

Poslanik s.a.v.s. reče: ''Reci ''vjerujem u Allaha i budi potpuno ispravan''.

Da bi čovjek mogao biti ispravan i od povjerenja, potrebno je da bude sa onima koji su takvi. Uzvišeni Allah nam u ajetu pokazuje put kako da steknemo ove osobine i naređuje:

''O vjernici! Bojte se Allaha i budite sa sadik robovima (onima koji su ispravni)!) (Tevbe, 119)

Drugovanje sa dobrima na ovom svijetu, vodi čovjeka do vječne sreće u džennetu i nastavlja se i na onom svijetu.

Hikaja

Nakon bitke na Uhudu žene iz Medine su izašle da dočekaju svoje bližnje ili habere o njima. Među njima je bila i hz. Aiša. Na putu sretoše ashabijku Hind bint Amr. Pored sebe je vodila devu na kojoj su bila tijela njenog muža, sina i brata koji su u bitci poginuli kao šehidi. Nakon nekog preioda deva stade. Nije nikako htjela da uđe u Medinu. Međutim kada bi je okrenuli prema Uhudu ona bi išla trčećim korakom, ali prema Medini nije htjela nikako. Ova ashabijka ode do Poslanika s.a.v.s. i iznese mu situaciju. Poslanik s.a.v.s upita:

''Je li Amr ostavio kakav vasijet?''

''Prije nego što je krenuo u bitku okrenuo se prema kibli i učio dovu:

''Ja Rabbi, učini me šehidom. Ne dozvoli da se vratim kući!'' reče ashabijka.

Čuvši to Poslanik s.a.v.s. reče:

''To je razlog zbog kojeg deva neće da ide. O Ensarije! Kada se neko od vas zakune Allahom, neka to ispuni; neka bude odan/sadik tome. Ej Hind! Tvoj muž Amr je bio od sadik robova. Od trenutka kad je pao kao šehid, meleki su nad njim raširili svoja krila i čekaju da vide gdje će biti ukopan. Ej Hind, i tvoj muž Amr, i sin Hallad i brat Abdullah će ući u džennet i tamo će biti zajedno. (Kadi Ijaz, eš-Šifa bi-Trifi Hukuki'l-Mustafa)

U jednoj oporuci Poslanik s.a.v.s. je rekao:

''Obećajte mi šestero i ja ću vam garantovati džennet.

- Šta je to šestero? Upitaše ashabi, a Poslanik s.a.v.s. odgovori:

- 1. Kada neko od vas govori, neka govori samo istinu

- 2. Kada obeća neka izvrši

- 3. Kada mu se povjeri emanet neka ga ne iznevjeri

- 4. Neka čuva oči od harama

- 5. Neka čuva svoj polni organ, neka čuva čednost

- 6. Neka ne pruža ruke prema haramu (Hakim, el-Mustedrek)

 

To lice ne laže...

 

Kad je Poslanik s.a.v.s. poslao pismo kralju Bizantije u kojem ga poziva u islam, kralj je želio saznati nešto više o njemu. Te je tom prilikom pozvao trgovce arape koji su se tada nalazili u Siriji, i upitao ih o Poslaniku s.a.v.s.

Među trgovcima se nalazio i Ebu Sufjan, koji tada još nije bio postao musliman. Razgovor je tekao ovako:

- Ko su ti koji ga najviše slijede, bogati ili siromašni?, upita kralj.

- Siromašni, odgovori Ebu Sufjan

- Da li je iko od onih koji su mu povjerovali, napustio njegov put?

- Do sada nije niko

- Da li se njegovi sljedbenici povećavaju ili smanjuju?

- Svakim danom se sve više povećavaju

- Da li ste ga ikad čuli da je rekao laž?

- Ne, niko od nas nikada nije čuo da je rekao laž

Čuvši sve ovo od Ebu Sufjana - jednog od najvećih dušmana islama, kralj reče:

''Ako neko u odnosu sa ljudima nikada nije rekao laž, nezamislivo je da kaže laž o Allahu.'' (Buhari)

 

Junak je onaj ko održi datu riječ

Ashab Enes b. Nadr r.a. je došao kod Poslanika s.a.v.s., tužan što nije učestvovao u bitki na Bedru, reče:

''Ako mi Allah nasib učini borbu sa nevjernicima, svi će vidjeti šta ću im učiniti!''

Najzad, desila se bitka na Uhudu. Kada je Enes b. Nadr vidio da su muslimani razbijeni, sa sabljom je krenuo među neprijateljske redove. Muslimanima koje je sretao govorio je ''na Uhudu osjećam miris dženneta'' te ih je bodrio da se bore.

U trenucima kada se pročula vijest da je Poslanik a.s. ubijen, i kada su neki muslimani izgubili volju da se bore, on je uzviknuo:

''Za ono za što je Poslanik s.a.v.s. dao život, za to i mi trebamo poginuti!'' zatim se hrabro sukobio sa neprijateljima i borio se sve dok nije i život dao.

Nakon bitke na njegovom tijelu je bilo preko osamdeset rana. Sestra ga je jedva prepoznala. Nakon tog događaja, spušten je sljedeći ajet:

''Među vjernicima, ima takvih junaka da kada Allahu daju riječ oni je održe i pokažu odanost.'' (Ahzab)

 

Vrijednost čovjeka se mjeri po tome koliko drži do svoje riječi

Držanje dane riječi ili izvršavanje obećanog je jedna od temeljnih, najvažnijih osobina koje čine islamski ahlak. To je važno do te mjere da čovjek biva rob i veže se za Allaha onoliko koliko je sposoban da održi danu riječ.

Između dane riječi /obećanja i zakletve postoji razlika. Ukoliko čovjek prekrši zakletvu potreban je kefaret. Međutim, kod dane riječi toga nema. I onaj ko prekrši danu riječ, ne može se grijeha osloboditi kefaretom.

Uzvišeni Allah u Kur'anu skreće pažnju na ovo pitanje:

''Izvršite ono što ste obećali. Jer dana riječ povlači odgovornost.'' (isra, 34)

Između čovjeka i Allaha također postoji jedan dogovor i dana riječ. Na to ukazuje ajet: ''Ispunite ono što ste Meni obećali, kako bih i ja ispunio ono što sam vama obećao.'' (Bakara, 40). Što znači vi održite riječ koju ste dali Gospodaru, robujte mu i i badet činite, kako bi i vas Gospodar sačuvao i zaštitio od šejtana.

Plemeniti ashabi nikada nisu pogazili riječ koju su dali Allahu i Poslaniku a.s. Ostali su odani sve do posljednjeg trena i inikada nisu poklekli. O toj njihovoj osobini Kur'an kaže:

''Među vjernicima ima takvih junaka koji su dokazali svoju odanost i ispunili obećanje dano Allahu; neki od njih su na tom putu život dali, a neki čekaju da daju (da postanu šehidi)'' (Ahzab, 23)

Allahovo naređenje ''ispunite ono što ste Allahu obećali'' alimi su protumačili da se to odnosi i na Allahu datu riječ koja nas obavezuje robovanjem, izvršavanjem propisa i čuvanjem od zabrana, ali također se odnosi, i na riječ koju pred Allahom damo ljudima, kao što su dogovori, zakletve, zavjeti, ugovori i slično. Poslanik s.a.v.s. kaže da je svojstvo držanja riječi od imana, a neizvršavanje dogovorenog alamet munafikluka.

Hikaja

Huzejfe el Jemani i njegov sin Huzejl r.a. su krenuli u bitku na Bedru kako bi se borili protiv nevjernika u Poslanikovim redovima. Na putu ih susretoše mušrici i počeše da ispituju:

- Vi vjerovatno idete kod Muhammeda?

- Da, to nam je namjera, odgovoriše

Mušrici tada izvršiše pritisak, i zatražiše od njih da se vrate u Medinu i da obećaju da se neće boriti zajedno sa Poslanikom s.a.v.s.

Nakon nekog vremena, ova dva ashabe odoše kod Poslanika s.a.v.s., ispričaše šta im se desilo i rekoše da žele da se bore.

Poslanik s.a.v.s. im tada reče: ''Ne. Vi se vratite u Medinu. Izvršite ono što ste obećali. A mi ćemo u borbi protvi mušrika tražiti pomoć od Allaha. Njegova pomoć je dovoljna'' (Muslim)

Kad daješ riječ...

Mumin nikada ne treba da daje riječ za nešto što bi pokvarilo njegov ugovor sa Allahom. Jer samo fasici ruše ugovor sa Allahom. I od takvih se ne može očekivati da ostanu dosljedni bilo kojeg drugog ugovora ili dogovora.

Hikaja

Jedne prilike Abdullah b. Mubarek se mačevao sa nekim medžusijom. U nekom trenutku medžusija zatraži malo vremena da se na svoj način pomoli gospodaru. Abdullah b. Mubarek mu to dozvoli. Nevjernik učini sedždu prema suncu i poče da se moli. Vidjevši ovaj prizor Abdullah b. Mubarek odmah izvuče sablju i krenu prema kafiru, međutim u tom trenutku je čuo ajet: ''Ispunite ono što ste obećali, uistinu, svako je odgovoran za ono što obeća'' (Isra)

Allahov dost odmah stade. Kada je kafir završio, upita ga šta se desilo, zbog čega je odustao od svoje namjene, te mu Abdullah ispriča za ajet koji je čuo. Tada nevjernik reče:

''Kako je divan tvoj Gospodar. Opominje prijatelja u borbi protiv (svog) neprijatelja''

Primi islam i postade dobar musliman.

Pretraga