Iman znači vjerovanje i potvrđivanje onoga što se očima ne vidi, odnosno kako se to stručno naziva: GAJB. Gajb nije nešto što je imaginativno; ono fakat postoji, međutim, ne može se opaziti i pojmiti sa pet čula kojima čovjek raspolaže. U gajb spada: Uzvišeni Allah, Meleki, džinni, Arš, Kurs, Levh-i Kahfuz, kader, Ahiret, Džennet, Džehennem. Sve navedeno mi ne vidimo niti opažamo sa nekim od čula, ali oni uistinu trenutno postoje. Temeljno, osnovno i najbitnije svojstvo jednog vjernika je čvrsto vjerovanje u gajb.

Koji namaz obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju. (En-Neml, 3)

Namaz je jedan od 5 islamskih šartova. Namaz je također naredba Uzvišenog Allaha: Namaz obavljajte i zekat dajite i zajedno sa onima koji namaz obavljaju i vi obavljajte! (El-Bekare, 43)

Uslovi da bi namaz bio farz – obligatan:

  • Biti musliman: namaz nije obaveza nemuslimana jer uslov za namaz jeste iman u Allaha.
  • Biti pametan i razuman: umno poremećene i nezdrave osobe nisu dužne obavljati namaz. No međutim, ukoliko se osoba izliječi od ludila u toku namaskog vremena taj namaz joj spada u obavezu.
  • Biti punoljetan: nepunoljetna djeca nisu obavezna izvršavati namaz. No, roditelji su ti koji su dužni djecu navikavati na namaz već od njihove sedme godine. Poslanik (a.s.) kaže: naredite svojoj djeci obavljanje namaza kada navrše sedmu godinu života (TemelİlmihalBilgileri, Şemseddin Bektaşoğlu, Semerkand Yayınları)

Semerkand je pokrenut za sve one koji su zaljubljenici u Allaha bez obzira na mjesto gdje se nalazili te je tako stekao jedno posebno mjesto u srcima ljudi. Semerkand je u očima arifa jedna zastava hizmeta ljudima, jedan pomoćnik, prijateljsko sjećanje, izvor nadahnuća, znanja, humanosti i edeba.

Semerkand je srž duhovnosti. On je jedan božanski rahmet kojeg je Allah, dž.š. spustio na srca svojih voljenih robova.  Sa tim rahmetom mrtva srca se bude, razuzdani nefsovi preodgajaju, srca pokorna dunjaluku usmjeravaju ka Allahu, a oči liječe od duhovnog sljepila. Sa tim rahmetom čovjek postaje pravi insan,  spašava se robovanja stvarima i hevama(strastima) te zadobiva slobodu. Ukratko, sa tim rahmetom srca se čiste od loših osobina, čovjek se ukrašava lijepim ahlakom, zatim kuša pravu slast islama, sazrijeva i zadobiva milost za sebe i postaje sam milost za one oko sebe. Semerkand je jedna škola odgoja uspostavljena radi širenja ovog božanskog rahmeta i ljubavi  prema čitavom čovječanstvu.

Riječ zikr se javlja uglavnom u slijedećim značenjima: spominjanje, sjećanje, nebivanje u stanju nemara/gafleta i zaborava. Javlja se i u značenjima klanjanja namaza i učenja dove. U terminologiji sufizma ova riječ ima značenje spominjanja Allaha tačno određenim riječima i rečenicama.

Zikr je odstraniti iz srca sve drugo osim Uzvišenog Allaha te dovesti srce u stanje smirenosti i spokoja sa Gospodarom. Zikr je i emanet i tajna koju je Gospodar pohranio u naša srca. Sretni li su oni koji dospiju do te tajne i oni koji sačuvaju taj emanet!

Iman je čvrsto vjerovanje u Allahovo dž.š. postojanje i jednoću, zatim vjerovanje da je Muhammed Allahov rob i Poslanik, s.a.v.s. To je prvi korak i uslov ulaska u Islam, i sažeto je u ''kelime –i šehadetu''. Svako ko ovu svetu rečenicu izgovori jezikom i potvrdi srcem, on vjeruje i smatra se muminom i muslimanom.

Riječ "džamija" je arapskog porijekla nastala od korjena "džem" što znači mjesto okupljanja, a riječ ''mesdžid'' od korjena ''sedžd'' što znači mjesto obavljanja sedžde.

U prvo vrijeme džamijom se nazivala samo bogomolja u kojoj se pored dnevnih namaza klanjala i džuma namaz a mesdžidom su se nazivala mjesta gdje su se obavljali dnevni namazi. Vremenom, kada su se gradovi počeli širiti, i kada je postalo nemoguće da se džuma namaz klanja samo na centralnom mjestu, džamija i mesdžid su počeli da se razlikuju samo po vrsti građevine. Džamijom su nazivane veće građevine koje su imale munaru a mesdžidom su nazivani manji prostori predviđeni za obavljanje ibadeta ali bez munare.

Allah Teala u Kur'anu časnom kaže: ''Allahovi prijatelji su samo mutekije/bogobojazni. Ali većina (kafira i gafila) to ne zna.''

''Za Allahove prijatelje nema straha ni tuge. Za one koji budu vjerovali i Allaha se bojali, za njih su radosne vijesti ( i kerameti) i na ovom i na onom svijetu – Allahove riječi niko ne može izmjeniti – to će zaista veliki uspjeh biti'' (Junus, 10/62-64)

Nakon poslanika, a.s., Allahove prijatelje predstavljaju Rabbani alimi, u koje se svakako ubrajaju i kamil muršidi. Oni su Poslanikovi varisi. A prema riječima Imam Gazalija, kako god nema većeg mekama od poslanstva isto tako i među običnim ljudima najčasniji i najveći mekam je biti varis Poslanikov, a.s. Obzirom da je tako, kamil arifi/oni koji su spoznali Allaha, su najčasniji ljudi na Zemlji, i utoliko je važno i veliko njih upoznati, voljeti, ući u halke njihovog odgoja i okoristiti se od njihovog sohbeta/druženja i stanja.

U leksičkom smislu, ''džennet'' znači bašča, mjesto ispunjeno biljem i drvećem. U teološkoj terminologiji, Džennetom se naziva mjesto pripremljeno za vjernike i ispunjeno raznovrsnim blagodatima. Džennet, i život u njemu, je vječan. Svi koji dođu pred Gospodara sa imanom i dobrim djelima, ući će u Džennet. Vjernici koji umru kao griješnici, ukoliko im Allah ne oprosti, nakon što odsluže kaznu za grijehe, ući će u Džennet i u njemu vječno ostati...

Kako saznajemo iz Kur'ana časnog, Džennet je mjesto prostrano koliko su nebesa i zemlja. Vjernici će se u njemu napajati iz rijeka od mlijeka i meda, i vodom čiji se ukus ne kvari. Tamo niti je pretoplo niti prehladno. U Džennetu je raznovrsno voće, vinogradi, mnogobrojne vrste ptičijeg mesa. Tamo će biti sve što požele duše Džennetlija.

Riječ ''ahlak'' uopšteno, podrazumijeva narav, prirodu, karakter. Lijep ahlak je da se čovjek svojom voljom, svjesno, ponaša lijepo a izbjegava svaku vrstu ružnog i neprimjernog ponašanja, da pazi na hakove Gospodara i hakove robova, te da otkloni od sebe sve ružne osobine i emocije kao što su oholost, zavist, škrtost i druge.

Lijep ahlak je usvojiti ahlak ponosa svih svjetova – Poslanika, s.a.v.s. Lijep ahlak je znak evlijaluka. Čovjekov ahlak je ustvari njegova vjera; ponašanje pokazuje nivo čovjekovog imana, razuma, znanja i spoznaje. Čovjekova vrijednost se mjeri njegovim edebom.

Kur'an-i kerim je najčasnija i najsvetija Knjiga na Zemlji. Toliko je sveta da je postizanje sreće moguće samo uz slijeđenje te Knjige.
Kur'an časni je Allahova riječ, koju je Allah posredstvom Džebraila, a.s., dostavio Poslaniku, s.a.v.s. Čitanje/učenje riječi ove Knjige donosi sevap a njeno značenje je zakon po kojem muslimani postupaju.
Kur'an-i kerim ne liči ni na jednu knjigu. Niko je ne može promijeniti; riječi zamijeniti nekom drugom, niti bilo koji prijevod može izmijeniti značenje.
Kur'an-i kerim je vječna mudžiza, i njenoj ljepoti nema kraja. Da se svi ljudi i džinni okupe ne bi mogli napraviti niti nešto slično najkraćoj suri.
Kur'an-i kerim ima nevjerovatno dejstvo na čovjekovu dušu. Oni koji su čistog srca, dok čitaju i razumjevaju Kur'an padaju u stanje duhovne opijenosti, usljed čega im se bude najdublje emocije.

Stranica 1 od 7